Video

Transkript

Jedno od najvećih iluzija u životu je neprekidnost.

Prije 66 miliona godina, neprekidnost dinosaurusa je već trajala oko

165 miliona godina - i nije izgledalo kao da će se išta uskoro promijeniti

Svijet je bio topao i ugodan, i većina zemlje je bila pokrivena bujnim šumama

i sa nevjerovatnom raznolikošću drveća,  cvijeća, paprati i triliona malih stvorenja.

Dinosaurusa je bilo svuda i oni su se razdijelili na stotine vrsta svih oblika i veličina.

Titanosaurusi, veliki blagi divovi dijelili su svijet sa poznatim zvijerima kao sa Tyrannosaurus Rexom

ili Edmontosaurusom. Pectinodon je lovio u žbunju, dok je Edmontosaurus 

lutao obalama i močvarama. Prastari raj, bujan svijet… pun života.

Prije 66 miliona godina, možda čak i u jedan utorak popodne, život je bio isti

kao dan prije ili hiljadu godina prije, ili čak i milion godina prije. Stvari su

dobro išle za naše pernate drugare dinosaure.  Dok se jedan mali malecki detalj na nebu nije promijenio.

Ako je bilo dinosaurusa koji su gledali u zvijezde, jedno veče su možda primijetili pojavu jedne

nove zvijezde. Malene tačke, koja je kroz mnogo sedmica polako postajala sve veća i svjetlija. Sve do jednog sudbonosnog dana,

kada je izgledala kao još jedan maleni mjesec na noćnom nebu. I tada je nestala iz vida

tonući u zemljinu sjenku. Još par sati, iluzija neprekidnosti je bila održana.

Sve dok nije prestala. Ujutro je se objekat opet iznenada pojavio.  

Sada gotove iste veličine kao i sunce i rastući svakog momenta,  

na putu prema obali pored Yucatan poluotoka. Asteroidu trebaju 

sekunde da prođe kroz tanki sloj između svemira i zemlje

i uspostavi kontakt. Ulazeći u atmosferu sa brzinom gotovo 60 puta većom od brzine zvuka…

Zaustavimo vrijeme.

Ovdje vidimo kako će bezimeni asteroid izvršiti “specicide”(vrstocid).  

Veći od Mont Everesta, prostire se od okeana

do visoko u atmosferu, visočije nego što će putnički avioni letjeti milionima godina kasnije.

U ovom trenutku svijet je jednog izgleda. Za trenutak sekunde

biti će potpuno drugačiji.  Hajdemo uraditi taj prelaz.

Kako asteroid udara u plitki okean i čvrsto tlo ispod,

energija milijardi nuklearnih bombi je oslobođena odjednom kako se asteroid rastrgava.

Bljesak svjetlosti obasjava nebo dok se jeziva bijela kupola diže iznad  

Meksičkog zaljeva. Temeljne stijene se tope u  užarenu vrelu plazmu temperature desetina hiljada

celzijusa. Toplotna radiacija od eksplozije putuje brzinom svjetlosti

i istovremeno spali sve u okviru od oko 1500 kilometara. A energija  

od udara pritišće sa tolikom silom na zemljinu koru, da ona izgubi svu snagu i oteče

od mjesta udara kao tekućina, stvoreći tako rupu 25 kilometara duboku, i 100 kilometara široku.

Okean je odguran stotine kilometara, kao kada dijete skoči u baru.

Kako kora odskoči nazad, istopljena i tekuća kora pravi privremenu planinu  

koja doseže 10 kilometara u nebo… Nepojmljiva količina materijala je izbačena u višu atmosferu

ili čak i vani u svemir, do 60  puta više od originalne mase asteroida.

Jačina udara se osjeti svuda na zemlji u roku od par minuta.

Zemljotres snage 11… možda i najjači potres koje je ijedno živo biće ikada doživilo

milijardama godina. Toliko je nezamislivo jak da je u Indiji možda protresao ogromna polja  

lave i izazvao vulkanske erupcije koje će trajati trideset hiljada godina i pokriti pola

Indijskog potkontinenta lavom. Čak i na strani zemlje suprotnoj od udara,  

zemlja je se pomjerila nekoliko metara. Nitko neće prespavati kroz ovaj dan.

Ogromna eksplozija sudara se sa atmosferom neviđenom silom i izaziva  

udarni talas koji dostiže brzinu veću od hiljadu kilometara na sat u okolici mjesta udara

sličnoj toj hiper-uragana na gasnim divovima kao Neptunu. U srednjoj Americi, u osnovi bilo kakvo zemljište, 

vegetacija ili životinja je samo isjeckana na komade i odbačena hiljade kilometara dalje.

Sada se okeani, koji su bili premješteni, vraćaju. Kako se privremena planina na mjestu udara

urušava, obruč cunamija visine do i jednog kilometra, dovoljno da nadvise svaki neboder

koji će ljudi ikada napraviti, kreću u svim pravcima.  Kako udaraju u obale kontinenata koji

okružuju mjesto udara, poplaviti će hiljade kilometara obale. 

15 sati kasnije neki od talasa koji se odlome oko Južne Amerike 

će još uvijek biti viši od 100 metara u zraku.

Ali mi još nismo ni spomenuli najgoru stvar…

Dosta krhotina bačenih u svemir će kružiti zemlju hiljadama godina, neke možda udare i mjesec

ili čak i Mars. Ali većina se odmah vraća nazad. Kada stvari padaju kroz atmosferu na tim brzinama 

one se jako zagriju, kao, na stotine stepeni. A ovo se desi milionima tona  

materijala svugdje. Ovo brzo zagrije atmosferu na ogromne temperature. Ne znamo  

tačno koliko vruće je postalo, i koliko dugo je ovaj toplotni udar trajao, ali postoje dvije ideje ovdje.

Ili je se zrak zagrijao na stotine stepeni na par minuta… Ili na hiljade stepeni  

na otprilike jednu minutu. U svakom slučaju, zrak postaje vreo kao u industrijskoj pećnici. Koliko su 

globalni efekti ovoga bili grozni je osporavano, ali ako je dovoljno toplote dostiglo površinu, puno biljaka

i životinja je izginulo veoma brzo, ako se nisu mogli ukopati ili pobjeći u pećine.  

Takođe je moguće da je toplota, skupa sa  padajućim krhotinama zapalila materijal na tlu šuma

i izazvala požare kako se zemlja okretala pod vrelom parom. U roku od par sati  

ogromni požari su vjerovatno gorili širom svijeta. Neki od njih su možda  

trajali mjesecima i pretvorili zemlju u užasnu vrelu paklenu verziju sebe.

Kako se dan udara bliži kraju, mnogi dinosauri su već mrtvi,

ali najgore tek dolazi.

Gigantski oblak isparenog materijala dostiže gornju atmosferu i širi se oko cijele zemaljske

kugle. Zajedno sa čađi planete koja gori, i aerosolom napravljenom pri udaru,

planeta tone u duboku tamu, a jedina stvar koja obasjava pejsaž su bjesneći požari. 

Biljke koje prežive vatrenu oluju, će sada biti pregladnjene bez sunčeve svjetlosti, jer se globalna

fotosinteza privremeno prekida. U roku od nekoliko dana temperatura pada za čak i 25°C.

Okeani su posebice loše prošli. Nedostatak sunčeve svjetlosti je ubio preko 90% planktona 

na kojem se temelji prehrambeni lanac života u moru. Na kraju ovo dovodi do 

nestanka velikih morskih reptila i amonita koji su nekada vladali morima.

Biosfera u kojoj se sada nalaze preživjeli sliči nekom vanzemaljskom krajoliku. Pepeo,   

ruševine i izgorjeli ostaci prijašnjeg bujnog i sjajnog života  

pokrivaju zemlju, nebo je tamno, hladno je  i svježa hrana je oskudna, dok gljivice bujaju.  

Mjesecima i godinama planeta će biti neprijatno i smrtonosno mjesto. Nagla globalna zima  

će trajati decenijama. Najmanje 75% svih vrsta na zemlji će jednostavno prestati postojati.

I tako, kako se dan bliži kraju, svijet je iznenada drugačiji. Neprekidnost koja je  

trajala milione godina je nastala. Doba Dinosaurusa je prošlo… Samo tako…

Vremenom, iz pepela starog svijeta, preživjeli su se pojavili. Ptice koje su direktni

potomci dinosaurusa i sisari koji će na kraju postati dominante životinje

na planeti . Bez asteroida, tko zna kako bi život na zemlji izgledao danas.  

Bez naglog poremećaja neprekidnosti dinosaurusa, koji je potpuno promjenio  

planetu i sav život na njoj, možda nikada ne bismo imali priliku da postanemo ono što jesmo danas.

Nije jasno koliko dugo će Doba Ljudi trajati.  Do sada, moderni ljudi postoje 0.1% vremena  

koje su dinosauri bili živi. I u ovom kratkom vremenu smo postigli izvanredna dostignuća,  

učinili smo svijet svojim, dostigli svemir i rascijepili atom. Ali naša budućnost  

i naše dugoročno preživljavanje nije data stvar. Ako nismo pažljivi, može se prekinuti u tren oka,

kao što se Doba Dinosaurusa završilo. Ali nasuprot njima,  

mi znamo da je naša neprekidnost krhka, čak  i ako se ne čini tako. Možemo biti spremni 

i biti oprezni, i imati nadu. Ako budemo imali sreće,  naše putovanje će se nastaviti dugo, dugo vrijeme.

Kad smo već kod putovanja, želimo spomenuti nešto u duhu transparencije. Kurzgesagt je se  

promijenio u zadnje dvije godine: Postali smo više od YouTube kanala ili animacijskog studija  

i sada vodimo još i papirnicu koja prodaje stotine hiljada kalendara, postera i svesaka.

To nije slučajnost – mnogi od nas imamo pozadinu u dizajnu. Mi ustvari   

vučemo naše korijene iz pravljenja postera, knjiga i printanja infografika. 

Volimo to što ih možete dodirnuti, pomirisati, uzbuditi se oko malih detalja i tehnika printanja.

Baš kao i sa kanalom, krenuli smo polako i bez velikih ambicija. Malo po malo, pronašli smo

dostojne printere i papire, naučili o dostavi i proširili našu radnju. Uložili smo  

ogromne količine u istraživanje, ljubavi i vremena u to jer je to jedini način na koji umijemo raditi stvari.

Mi ne želimo samo praviti običnu robu već stvari koje odgovaraju našoj misiji da učinimo nauku

uzbudljivom i proizvedemo prelijepe stvari. Stvari koje traju i koje su napravljene s visokom kvalitetom i

ljubavlju. Naša radnja nam daje još jedan način da to uradimo i kao fin bonus, one je postala  

naš glavni oblik zarade za sve što radimo na kanalu. To nam još omogućava i da ostanemo nezavisni i 

da naši snimci budu besplatni za sve. Zbog toga želimo dodavati na to i napraviti još stvari koje traju.

Upravo smo počeli novu liniju svesaka zvanu “Džepni Rokovnik” koju ćemo proširiti u budućnosti.

Prvo izdanje je kolekcija na temu dinosaurusa za koju se nadamo će biti od dobre koristi budućem paleontologu.  

Imamo tonu planova za naučne stvarčice,  još rokovnika, kalendara i infografika!  

Javite nam šta biste vi željeli da napravimo,  za vašu sobu, djecu, učionicu i za vas.

Na kraju stvari koje pravimo uspijevaju jer se vama sviđaju, i jer nam vi omogućavate 

da unesemo hiljade sati u snimke i stotine sati u postere i rokovnike.  

Hvala vam puno na tome. Radujemo se što ćemo napraviti zabavne naučne stvarčice za vas,  

bez obzira da li će to biti snimak, poster ili nešto sasvim drugo. Hvala vam na gledanju.