Video

Transkripcija

Teško je ići u svemir.

Svi želimo da postoji jednostavan način za to

te i jeftin da vidimo svoj planet koji pluta u crnilu.

Trenutno, jedini način je postati astronaut ili milijarder.

Ali postoji mogući koncept

-koji bi također služio za početnu točku istraživanja svemira-

Svemirsko dizalo.

Kako li funkcionira?

Da bi smo razumjeli kako bi nas svemirsko dizalo odnjelo u svemir

Prvo moramo znati što je orbita.

Biti u orbiti znači padati prema nečemu

pritom da se gibamo dovoljnom brzinom da promašimo.

Da bacite loptu na Zemlji prvo napravi luk u zraku

te padne na pod.

U svemiru, gravitacija ne mijenja način micanja.

ali da se mičete dovoljno brzo uz bok

zakrivljenost Zemlje vam omogućuje da padate brzinom većom

od brzine s kojom vas gravitacija vuće prema dolje.

Ukratko da uđemo u Zemljinu orbitu rakete moraju ići prema gore

te bočno brzo.

Dok bi svemirska dizalica uzimala energiju iz Zemljine rotacije

da bi teret bio brz.

Zamislite dijete koje okreće igračku na konopcu te je mrav na ruci djeteta,

Kako se mrav penje po konopcu

tako se i mrav miče brže što je na većoj visini.

Usporedivo s raketama, s teretom koji je podignut dizalom

trebala bi samo energija da se prenese gore.

Brzo bočno gibanje dolazi besplatno s Zemljinom rotacijom.

Ali bez sumnje svemirsko dizalo bi bila

najveća i najskuplja struktura napravljena od strane čovjeka.

Pa, je li vrijedno?

Sve se svodi na trošak.

Rakete sagorjevaju velike količine raketnog goriva

samo da se mala količina tereta prenese u svemir.

Prema trenutnoj cijeni, trošak po kilogramu je 20000$

što je 1.3 milijuna $ po osobi

40 milijuna $ za auto

te milijarde za Međunarodnu svemirsku postaju.

Ti ogromni troškovi su glavno ograničenje za ljudski svemirski let.

Čak i s naprednijom tehnologijom

trošak neće biti usporediv s avionskom kartom u doglednom vremenu.

Svemirsko dizalo bi rješilo problem.

Nakon izgradnje

dizalo bi prema projekciji smanjilo trošak po kilogramu na samo 200$

Ako jeftino svemirsko dizalo košta 200 milijarde dolara

onda bi trošak pokrili nakon milijun tona prenesenog tereta.

ili blizu težine dviju međunarodnih svemirskih postaja.

Kako bi onda to dizalo izgledalo u stvarnosti?

Svemirsko dizalo bi imalo četiri glavna dijela:

lanac, sidro, protutežinu i penjač.

Dizalo u svemirskom dizalu je lanac i penjač

Proteže se od površine Zemlje u svemir

Penjač je poput jednostavnog prenosnika tereta.

Kabina kojom bi se išlo gore-dolje po lancu

Na bazi bi bilo sidro

koje se spaja na lanac u Zemlji zajedno s ulazima za putnike

Na vrhu je protutežina koja drži lanac

Lanac ju drži poput užeta

te je uzdržan tenzijom koju stvara protutežina

Na udaljenosti preko 36000 kilometara iznad Zemljine površine

Na protutežini bi bila svemirska postaja,

mjesto za lansiranje svih misija s svemirskog dizala.

Ali možemo li sagraditi jedan?

Teško je reći.

Najveći izazov je lanac

Treba biti lak, jeftin

te više stabilan nego bilo koji drugi materijal koji trenutno imamo.

Postoje obečavajući materijali poput grafena ili dijamatnog nanolanca

no ni oni nisu dovoljno jaki

Jačinu na stranu, lanac mora biti i jako izdržljiv

mora izdržati atmosfersku koroziju, radijaciju

i mikro meteore te udarce od ostalih ostataka

Također trebalo bi nekoliko dana da se popne po tom dizalu.

Kako bi napajali dizač?

Potrebno je mnogo energije da se ide prema gore.

Trebamo li nuklearni reaktor da ide s nama?

Ili da dajemo mu snagu s tla pomoću super snažnog lasera?

Gdje ćemo dobiti sirov materijal za 36000 km dugi lanac?

Da li ga napravimo na Zemlji ili ga lansiramo iz svemira?

Ili da ga napravimo u svemiru te ga spustimo?

Bi li rudarenje asteroida bilo rješenje?

Da skratimo, još uvijek postoje velika tehnološka ograničenja koja se moraju prekoračiti,

a svemirsko dizalo nije bez rizika.

Da se lanac potrga, pao bi u spektakularnom stilu,

da se slomi blizu sidra

sila proizvedana od protutežine bi prouzročila dizanje cijelog dizala

u svemir.

Da se slomi blizu protutežine

lanac bi pao

te bi se zamotao oko svijeta i zamahnuo sa svojim krajem.

Ostaci u svemiru bi mogli biti ozbiljni problem za buduće letove u svemir.

Ako ćemo ga ići graditi moramo uspjeti iz prve.

Zbog tih razloga neki eksperti bi rađe da se prvo

napravi na Mjesecu.

Mjesečeva gravitacija je puno slabija od Zemljine

te bi slabiji postojeći materijal poput kevlara

bio dovoljan za lanac.

Čak i sa svim tim promjenama

isplativost takvog lifta bila bi ogromna.

Te bi to bio prvi korak da konačno postanemo svemirska rasa.

Možda ga nikad ni ne sagradimo,

jer kod pokušavanja bi možda naučili puno gore stvari.

A kad se dolazi do istraživanja svemira,

tu ne može biti mnogo načina za svjetlu budućnost.