Video

Transkripcija

Crne rupe su jedne od najčudnijih stvari koje postoje.

Njihovo postojanje nema nikakvog smisla; otkuda dolaze crne rupe?

I što se dogodi ako upadnete u jednu?

Zvjezde su nevjerojatno masivne nakupine vodikovih atoma

koje se urušavaju iz ogromnih oblaka plinova pod svojom gravitacijom.

U njhovoj jezgri, nuklearna fuzija drobi vodikove atome u helij,

otpuštajući kolosalne količine energije.

Ova energija, u obliku zračenja se gura protiv gravitacije,

održavajući delikatan balans između dvije sile.

Dokle god postoji fuzija u jezgri, zvjezda ostaje dovoljno stabilna.

Ali za zvjezde sa više mase od našeg Sunca,

toplina i pritisak u jezgri im omogućava da se teži elementi spoje,

dok ne dosegnu željezo.

Za razliku od svih elemenata koji su prošli ranije, fuzijski procesi za željezo

ne generiraju nikakvu energiju.

Željezo se nakuplja u središtu zvjezde dok ne dosegne kritičnu količinu,

a onda se balans između zračenja i gravitacije naglo prekida.

Jezgra se urušava.

U djeliću sekunde, zvjezda implodira,

brzinom oko 1/4 brzine svjetlosti,

dodajući još više mase u jezgru.

Upravo se u tom trenu svi teški elementi stvaraju,

u trenu kada zvjezda umire u eksploziji supernove.

Ovo rezultira ili neutronskom zvjezdom, ili ako je zvjezda dovoljno masivna,

cijela masa jezgre se urušava u crnu rupu.

Ako biste pogledali u crnu rupu, ono što biste vidjeli bi bio horizont događaja.

Sve što prođe horizont događaja

treba putovati brže od svjetlosti kako bi pobjeglo.

Drugim riječima, to je nemoguće.

Tako da vidimo samo crnu sferu koja ne reflektira ništa.

Ali ako je horizont događaja “crni” dio,

što je to “rupa” u crnoj rupi?

Singularnost.

Nismo sigurno što je to točno.

Singularnost može biti neizmjerno gusta, znači da je sva masa koncentrirana

u jednu točku u prostoru bez površine i volumena.

Ili nešto potpuno drugačije.

Za sada, jednostavno ne znamo.

Kao greška kod dijeljenja sa nulom.

Usput rečeno, crne rupe ne usisivaju stvari kao usisivač.

Ako bismo zamjenili naše Sunce za jednako masivnu crnu rupu,

Zemlja ne bi bilo puno drugačija,

osim što bismo se mi naravno, smrznuli.

Što bi vam se dogodilo da upadnete u crnu rupu?

Iskustvo vremena je drugačije oko crne rupe.

Izvana, izgledalo bi kao da usporavate kako se približavate horizontu događaja,

tako da vrijeme prolazi sporije za vas.

U jednom trenu, izgledalo bi kao da ste se smrznuli u vremenu,

polagano pocrvenili i nestali.

U to vrijeme iz vaše perspektive vidjeli biste ostatak svemira

ubrzano, nešto kao gledanje u budućnost.

Za sada ne znamo što se nakon toga događa,

ali mislimo da bi mogle biti jedna od dvije stvari.

Prvo: umrete brzom smrću.

Crna rupa savija prostor tako puno da jednom kada prijeđete horizont događaja

postoji samo jedan mogući smjer.

Možete shvatiti ovo doslovno: unutar horizonta događaja,

možete ići samo u jednom smjeru.

Kao da ste u jako uskoj uličici koja se zatvara za vama sa svakim korakom.

Masa crne rupe tako je koncentrirana,

da u jednoj točci i jako male udaljenosti od svega par centimetara

bi značile da gravitacija utječe sa milijun puta više sile

na različite dijelove vašeg tijela.

Vaše stanije su rastrgane kako se vaše tijelo razvlači sve više,

sve dok ne postanete vruć tok plazme širine jednog atoma.

Drugo: umrete jako brzom smrću.

Vrlo brzo po prelasku horizonta događaja, udarili biste u vatreni zid

i bili ubijenu u trenu.

Nijedna od ovih opcija nije pretjerano ugodna.

Kako biste brzo umrli ovisi od mase crne rupe.

Malena crna rupa ubila bi vas i prije prelaska horizonta događaja,

dok biste vjerojatno mogli ući u supermasivnu crnu rupu

na neko vrijeme.

Što ste dalje od singularnosti,

dulje ostajete živi.

Crne rupe dolaze u raznim veličinama.

Postoje zvjedane crne rupe sa masom par puta većom od Sunca

i promjerom asteroida.

A postoje i supermasivne crne rupe,

koje nalazimo u srcu svake galaksije

i koja se hrani milijardama godina.

Trenutno, najveća supermasivna crna rupa je S5 0014+81,

sa masom 40 milijardi puta većom od našeg Sunca.

Promjer joj je 236,7 milijardi kilometara

što je jednako 47 udaljenosti od Sunca do Plutona.

I premda su crne rupe snažne, s vremenom će ispariti

kroz proces znan kao Hawkingovo zračenje.

Kako bismo shvatili kako to radi moramo pogledati prazan prostor.

Prazan prostor nije zaista prazan, nego prepun virtualnih čestica

koje dolaze u postojanje i međusobno se poništavaju.

Kada se ovo dogodi na rubu crne rupe,

jedna virtualna čestica će biti povučena u crnu rupu

dok će druga pobjeći i postati prava čestica.

Tako crna rupa gubi energiju.

Ovo se isprva događa izuzetno sporo,

i postaje brže kako se crna rupa smanjuje.

Kada dođe do mase većeg asteroida,

grije na sobnoj temperaturi.

Kada dođe na masu planine, isijava toplinu kao naše Sunce.

I u zadnjoj sekundi svoga života, crna rupa isijava

sa energijom milijardi nuklearnih bombi u ogromnoj eksploziji.

Ali ovaj proces je izuzetno spor.

Najveća crna rupa za koju znamo bi mogla potrajati još googol godina.

Ovo je tako dugo da kada zadnja crna rupa nestane;

Neće biti nikoga da tome posvjedoči.

Svemir će biti nenastanjiv daleko prije toga.

Ovo nije kraj naše priče;

Postoji još mnogo ideja vezanih uz crne rupe.

Istražiti ćemo ih u drugom dijelu.

Veliko hvala Fraseru Cainu na pomoći oko ovog videa.

Usput, napravili smo par Kurzgesagt pozadina u 4K

za različite veličine ekrana;

možete ih naći na našoj Pateron stranici, koja nam također pomaže u izradi videa.

Poput ovog Prosinca, prvog mjeseca ikada sa tri videa!

Subtitles by the Amara.org community