Video

Transkripcija

Početak svega.

Veliki prasak.

Ideja da je svemir odjednom rođen i da nije beskonačan.

Do sredine 20. stoljeća, većina znanstvenika smatrala je svemir

beskonačnim i vanvremenskim.

Sve dok nam Einsteinova teorija relativnosti nije dala bolje razumijevanje gravitacije,

i dok Edwin Hubble nije otkrio da se galaksije udaljavaju jedna od druge

na način da odgovaraju prethodnim pretpostavkama.

1964. godine, slučajno je otkriveno kozmičko pozadinsko značenje,

relikvija ranog svemira,

koje je, zajedno sa drugim posmatračkim dokazima, učinilo da teorija Velikog praska

bude prihvaćena u nauci.

Od tada, unaprijeđena tehnologija poput Hubbleovog teleskopa,

dala nam je bolju sliku o Velikom prasku i strukturi svemira.

Nedavna promatranja sugeriraju da se širenje svemira

ubrzava.

Ali kako se dogodio Veliki prasak?

Kako može NEŠTO nastati iz NIČEGA?

Istražimo ono što znamo.

Za sada možemo zanemariti početni dio.

Prije svega, Veliki prasak nije bila eksplozija.

Bio je naglo širenje prostora u svim smjerovima odjednom.

Svemir je u početku bio veoma, veoma, veoma mali

i ubrzo se proširio do veličine nogometne lopte.

Svemir se nije širio u nešto, već sam u sebe.

Svemir se ne može raširiti ni u šta, jer svemir nema granica;

po definiciji, ne postoji “izvan” svemira.

Svemir je sve što postoji.

U ovom vrućom, gustom okruženju, energija se pojavljivala u vidu

čestica koje su postojale samo u djelićima sekunde.

Od gluona stvoreni su parovi kvarkova, koji su se međusobno uništili

vjerojatno nakon otpuštanja više gluona.

Ovi su našli druge kratkotrajne kvarkove sa kojima su

opet formirali nove parove kvarkova i gluona.

Materija i energija nisu bili samo teoretski ekvivalentni,

bilo je tako vrelo da su u principu bili ista stvar.

Negdje u tom periodu, materija je pobijedila antimateriju.

Danas smo ostali sa gotovo svom materijom i skoro bez antimaterije.

Nekako je formirana milijardu i jedna čestica materije

za svaku milijardu čestica antimaterije.

Umjesto jedne ultimativne sile u svemiru,

sada postoji više verzija sila koje se ponašaju po različitim pravilima.

Do sada se svemir raširio milijardu kilometara u promjeru,

što dovodi do pada temperature.

Ciklus rođenja kvarkova i njihove ponovne pretvorbe u energiju

iznenada prestaje.

Od sada radimo s onim što imamo.

Kvarkovi počinju formirati nove čestice, hadrone, poput protona i neutrona.

Postoji mnogo, mnogo kombinacija kvarkova koji mogu formirati više vrsta hadrona,

ali malo njih je dovoljno stabilno u duljem vremenskom razdoblju.

Uzmimo jedan trenutak da odamo počast tome da je do sada samo jedna sekunda prošla

od početka svega.

Svemir, koji je porastao 100 milijardi kilometara,

sada je dovoljno hladan da dozvoli većini neutrona da se raspadne u protone

i formiraju prvi atom, vodik.

Zamislite svemir u ovom trenutku kao veoma vruću juhu,

10 milijardi stupnjeva Celzijusevih, napunjen bezbrojnim česticama i energijom.

U narednih nekoliko minuta, stvari su se ohladile i veoma brzo stabilizirale.

Atomi sačinjeni od hadrona i elektrona,

stvaraju stabilno i električki neutralno okruženje.

Neki ovo razdoblje nazivaju Mračno doba, jer nije bilo zvijezda

i vodikov plin nije dozvoljavao vidljivoj svjetlosti da se kreće okolo.

Ali u čemu je značaj vidljive svjetlosti, kada ne postoji ništa živo

što bi moglo imati oči?

Kada se vodikov plin zgusnuo nakon par milijuna godina

i kada se gravitacija potčinila velikom pritisku, počele su se formirati zvijezde i galaksije.

Njihova je radijacija rastvorila stabilan vodikov plin u plazmu

koji i dan-danas prožima svemir i omogućava vidljivoj svjetlosti da prođe.

I bi svjetlost!

Okej, ali šta je s dijelom o kojem nismo pričali?

Šta se desilo na samom početku?

Ovaj se dio može definirati kao Veliki prasak.

Mi ništa ne znamo o tome što se u tom trenutku dogodilo.

U ovom momentu naša su oruđa neupotrebljiva.

Prirodni zakoni prestaju imati smisla, samo vrijeme postaje čudno.

Da bismo razumjeli šta se tada dogodilo, treba nam teorija koja objedinjuje

Einsteinovu teoriju relativnosti i kvantnu mehaniku, nešto na čemu bezbroj

znanstvenika trenutno radi.

Ali nas ovo ostavlja s bezbroj neodgovorenih pitanja.

Da li su postojali drugi svemiri prije našeg?

Da li je ovo prvi i jedini svemir?

Šta je pokrenulo Veliki prasak, ili se pojavio posve prirodno

u skladu sa zakonima koje mi još ne razumijemo?

Ne znamo, a možda nikada i nećemo znati.

Ali znamo da je svemir, kakvog ga poznajemo, nastao ovdje

i rodio čestice, galaksije, zvijezde, Zemlju i tebe.

Pošto smo i sami sačinjeni od mrtvih zvijezdi, nismo razdvojeni

od svemira; dio smo njega.

Može se reći da smo mi svemirov način da se sam doživi.

Pa nastavimo da ga doživljavamo, dok ne bude više pitanja koja bi se mogla postaviti.

Prijevod - Meyra.lol