Video

Transkript

Kada su bogovi dali kralju Midi pravo na jednu želju, on je zaželio da se sve što dotakne pretvori u zlato.

Mida je bio oduševljen. Drveće, kamenje, zgrade - sve je bilo zlato.

Ali uskoro je užasnuto otkrio da se njegova hrana također pretvorila u zlato.

Kada je zagrlio svoju kćer da bi olakšao bol, shvatio je svoju grešku prekasno.

Najbogatiji čovjek koji je postojao je gladovao, ostao slomljenog srca i sam.

Čovječanstvo je iskusilo slično ispunjenje želje kada smo naučili kako da pretvorimo smeđi smrdljivi mulj u magiju - plastiku.

Jeftina, sterilna i pogodna, promijenila je naše živote.

Ali ovo tehnološko čudo nam je malo izmaklo iz ruku.

Naša okolina je prezasićena plastikom.

Napala je životinje koje jedemo i sada nalazi put do naših tijela.

Intro muzika

Šta je plastika?

Tijekom većine naše historije ljudi su koristili stvari koje smo nalazili u prirodi da bismo pravili stvari koje trebamo.

Ali pronalazak plastike prije oko 100 godina je u potpunosti promijenilo naš svijet.

Plastiku grade polimeri - dugi lanci grupa molekula koji se ponavljaju.

Polimeri postoje svuda u prirodi. U zidovima ćelija, svili, kosi, oklopima (karapaksima) insekata, u DNA.

Ali je također moguće stvoriti ih.

Ako razložimo sirovo ulje u njegove komponente i presložimo ih, možemo napraviti nove, sintetičke polimere.

Sintetički polimeri imaju izvanredne karakteristike.

Lake su težine, izdržljive i mogu se oblikovati u skoro svaku formu.

Kako ne zahtijeva dugotrajan manualni rad, plastika se može jednostavno masovno proizvoditi

a njeni sirovi materijali su dostupni u velikim količinama

i po vrlo jeftinim cijenama, tako da je zlatno doba plastike počelo.

Bakelit se koristio za mehaničke dijelove, PVC za vodoinstalacije, električne zupčanike i kutije,

akrilik kao alternativa staklu koja se ne razbija i najlon za čarape i opremu za rat.

Danas je skoro sve barem djelomično napravljeno od plastike.

Naša odjeća, telefoni, računari, namještaj, uređaji, kuće i automobili.

Plastika je odavno prestala biti revolucionarni materijal a sada se smatra smećem.

Šalice kafe, plastične vreće ili folija oko banane. Ne razmišljamo o ovoj činjenici mnogo.

Plastika se samo pojavi i onda odlazi.

Nažalost, nije tako.

Kako su sintetički polimeri iznimno izdržljivi, plastici treba između 500 i 1000 godina da se razloži.

Ipak, mi smo nekako kolektivno odlučili koristiti ovaj super tvrdi materijal za stvari koje su namijenjene za bacanje.

40 % plastike se koristi za pakovanje.

U SAD, pakovanje čini jednu trećinu ukupnog otpada koji se proizvede godišnje.

Otkako je izumljena, proizveli smo oko 8.3 milijarde tona plastike.

335 miliona tona samo u 2016.

Više od 6.3 milijarde tona plastike su postale otpad od 1907. godine.

Kada bi se sav taj otpad nagomilao na jednom mjestu, dobili bismo kocku čija je strana dužine 1.9 kilometara.

Onda, šta radimo sa svim ovim otpadom?

9 % je reciklirano, 12 % spaljeno.

Ali,

79 % je i dalje okolo.

Mnogo plastike završi u oceanu. Oko 8 miliona tona svake godine.

Na osnovu ove količine plastike procjenjuje se da će plastika biti teža od riba u oceanu do 2050.

Budući da je svuda, morske životinje su redovno zarobljene u plastici i jedu je.

U 2015. 90% morskih ptica je već jelo plastiku.

Mnoge životinje umiru od gladi sa želucima punim nesvarljivog smeća. U 2018. mrtva ulješura (spermokit) se nasukala na obali Španije.

Pojeo je 32 kg plastičnih vrećica, mreže i bubanj.

Iako ovo jeste tragično i može biti odlična ispuna naslovnica magazina, postoji i više raširen

nevidljivi oblik plastike.

Mikroplastika.

Mikroplastika je naziv za čestice plastike manje od 5 milimetara.

Neke od njih se koriste u kozmetici ili zubnoj pasti.

Ali većina dolaze iz lebdećeg otpadnog materijala koji je konstantno izložen UV zračenju

i raspada se u manje i manje dijelove.

51 trilion takvih čestica lebdi u oceanu

gdje ih čak lakše progutaju razne vrste morskih životinja.

Ovo je probudilo brigu među naučnicima.

Posebno o zdravstvenim rizicima koji nose hemikalije koje se dodaju plastici.

BPA, na primjer, čini plastične boce providnim.

Ali postoje dokazi koji pokazuju da ometa rad našeg hormonalnog sistema. DEHP čini plastiku fleksibilnijom

ali može uzrokovati rak.

Bilo bi prilično loše kada bi mikroplastika bila toksična jer putuje uz lanac ishrane.

Zooplanktoni jede mikroplastiku. Male ribe jedu zooplanktone.

Tako i ostrige, rakovi, i ribe predatori koji svi završe na našem tanjiru.

Mikroplastika se nalazi u medu, morskoj soli, u pivu, u vodi iz slavina i u kućnoj prašini oko nas.

8 od 10 beba i skoro svi odrasli

imaju mjerljivu količinu ftalata - uobičajeni plastični aditiv u tijelima.

A 93 % osoba imaju BPA u svom urinu.

Postoji vrlo malo naučnih spoznaja o ovome zasad a i trenutno je nedovoljno.

Moramo napraviti još dosta istraživanja da bi se opravdala panika.

Ali sigurno je da se desilo mnogo stvari koje nismo planirali. I donekle smo izgubili kontrolu

nad plastikom što je prilično strašno.

Ali, samo da bismo se osigurali trebali bismo jednostavno zabraniti svu plastiku, zar ne?

Nažalost, složenije je od toga.

Plastično zagađenje nije jedini okolinski izazov s kojim se suočavamo.

Neke od zamjena koje koristimo za plastiku imaju veće okolinske posljedice na drugi način.

Na primjer:

prema nedavnoj studiji Danske vlade

pravljenje plastičnih vreća za jednokratnu upotrebu zahtjeva vrlo malo energije i proizvodi mnogo manje emisija karbon dioksida

u usporedbi sa pamučnim vrećicama za višekratnu upotrebu, tako da biste trebali koristiti pamučnu vrećicu 7100 puta

prije nego što bi imala manji utjecaj na okolinu od plastičnih vreća.

Ostaje nam onda kompleksan proces razmjene. Sve ima nekakav utjecaj

i teško je naći pravu ravnotežu između njih.

Plastika također pomaže da se riješe problemi na koje nemamo dobar odgovor trenutačno.

Globalno, jedna trećina sve hrane koju proizvedemo se nikada ne pojede i završi truleći na deponijima gdje proizvodi metan.

A najbolji način sprječavanja kvarenja hrane i izbjegavanja nepotrebnog otpada je i dalje plastično pakiranje.

Također je važno spomenuti odakle dolazi ogromna količina svjetskog plastičnog zagađenja trenutno.

90% svog plastičnog otpada koji ulazi u ocean kroz rijeke dolazi od samo 10 rijeka iz Azije i Afrike.

Jangce rijeka u Kini samostalno pusti 1.5 miliona tona plastike u ocean svake godine.

Zemlje poput Kine, Indije,

Alžira ili Indonezije

industrijalizirale su se impresivnim tempom u posljednjih par decenija

transformirajući živote milijardi ljudi.

Ovaj razvoj je bio tako brz,

da se infrastruktura odlaganja smeća nije mogla održati skupljanjem i recikliranjem svog tog novog otpada.

Ako bi političari u Europi i SAD htjeli riješiti ovaj problem

investiranje u infrastrukturu u zemljama u razvoju je jednako važno

kao i borba protiv plastičnog zagađenja u vlastitim državama sa kampanjama i redizajniranjem proizvoda kako bi se minimizirala bespotrebna

proizvodnja plastike.

U krajnjoj liniji, sve dok ne pristupimo problemu plastičnog zagađenja iz globalne perspektive, nećemo ga riješiti.

Plastično zagađenje je složen problem.

Pronašli smo magični materijal i imali smo dobre trenutke s njim.

Ali moramo biti pažljivi ili ćemo baš kao Mida, završiti u svijetu kojeg nismo željeli.

Vaše individualne dnevne aktivnosti i dalje imaju veliki utjecaj. Važno je šta radite.

Odbijajte jednokratne plastične proizvode. Uvjerite svoje prijatelje i porodicu da urade isto.

Pravite pritisak na kompanije i političare da preuzmu potrebne korake kako bi održavali naše oceane čistima a našu hranu sigurnom.

Zajedno možemo pobijediti plastično zagađenje

Ovaj video je rezultat saradnje sa UN Enviroment i njihovoj kampanji za čista mora.

Ako želite poduzeti nešto posjetite cleanseas.org i napravite svoj zalog.