Video

Transkripcija

Nikad prije u povijesti Zemlje nije bilo toliko kao sada.

Naši brojevi su se povećali od jedne milijarde u 1800-ima, do 2.3 milijarde u 1940-ima, 3.7 milijarde u 1970ima,i 7.4 milijarde u 2016.

Populacija četverostruko se povećala u posljednjem stoljeću, pa što onda možemo očekivati za sljedeće stoljeće ?

I što rast populacije znači za našu budućnost ?

Hoće li biti masovnih migracija ?

Hoće li biti prenapučenih straćara i gradova koji prekrivaju kontinente.

Hoće li biti bolesti i zagađenja.

Hoće li biti kaosa i nasilja zbog nedostatka energije, vode i hrane.

I hoće li ljudska vrsta biti usredotočena samo na održavanje same sebe .

Hoće li rast populacije uništiti naš način života?

Ili je ovo proročanstvo samo neutemeljena panika.

U 1960-ima je rast populacije postigao nepredviđenu brzinu.

Što je dovelo do apokaliptičnih proročanstava.

Siromašni bi se rađali bez kraja i premašili cijel svijet.

Legenda o prenaseljenosti je bila rođena.

Ali izgleda da visoke stope rađanja i brz rast populacije nisu trajne osobine nekih kultura ii zemalja.

Nego vjerojatnije dio četverodijelnog procesa kroz koji prolazi cijeli svijet.

demografska tranzicija

Najrazvijenije zemlje već su prošle tranziciju, dok druge zemlje prolaze kroz nju sad.

Hajdemo se vratiti u 18.stoljeće kada je cijeli svijet uključujući Europu bio u prvom stupnju demografske tranzicije.

Prema današnjim standardima Europa je bila gora nego razvijajuća regija pateći od loše higijene, loše prehrane i loše medicine.

Mnogo ljudi se rađalo, ali je mnogo njih umiralo jednako brzo.

Žene su imale između 4 i 6 djece, ali samo dvoje od njih bi dostiglo odraslu dob.

Onda se desila industrijska revolucija u Ujedinjenom Kraljevstvu i donjela najveće promjene u ljudskom životu od poljoprivredne revolucije.

Ljudi su od seljaka postali radnici.

Proizvedena dobra bila su masovno proizvođena i postala dostupna.

Znanosti su cvjetale, napredni prijevoz, komunikacija i medicina.

Uloga žene u društvu promijenila se i stvorila uvijete za njihovu emancipaciju.

Polako ovaj ekonomski proces nije samo klasu nego je također povisio životne standarde i medicinsku njegu za siromašnu populaciju radnika.

Drugi stupanj tranzicije je započelo.

Bolje zalihe hrane, bolja higijena i medicina značile su da su ljudi prestali umirati cijelo vrijeme, pogotovo u ranoj dobi.

Rezultat je bio rast populacije.

Udvostručujući populaciju ujedinjenog kraljevstva između 1750-ih i 1850-ih.

Glavni razlog zbog kojeg su obitelji imale mnogo djece je bio da je bilo vjerojatno da će samo nekoliko njih preživjeti.

Sada se to promijenilo tako da je treći stupanj tranzicije započela.

Manje beba je bilo začeto i rast populacije je usporio.

Polako se uzdigao balans, manje ljudi je umiralo i manje djece je bilo rođeno tako da su stopa smrtnosti i stopa nataliteta postale stabilne.

Britanija je dostigla četvrti stupanj demografske tranzicije.

Ovo se nije dogodilo samo Ujedinjenom Kraljevstvu i sve više i više zemalja je prošlo kroz četiri stupnja.

Prvo mnogo rađanja i smrti radi loših životnih uvjeta .

Zatim bolji životni uvjeti koji vode do manje smrti i rasta populacije.

Treće manje smrti što rezultira u manje rađanja i rast populacije završava.

Ali ako je razina rađanja toliko mnogo pala zašto populacija još uvijek raste toliko brzo.

Pa,djeca rođena za vrijeme rasta populacije 70-ih i 80-ih sada imaju svoju djecu.

Dovodeći do primjetnog rasta u ljudskoj populaciji.

Ali oni u prosijeku imaju mnogo manje djece nego njihovi roditelji.

Prosjek je danas 2.5,a bio je 5 prije 40 godina.

Tako da kako ova generacija postaje starija i plodnost nastavi padati stopa rasta populacije će nastaviti usporavati.

Ovo je istinito za svaku zemlju.

Na zapadu smo skloni ne obazirati se na napredak u drugim zemljama.

Ali većina zemalja je zapravo već došla to četvrtog stupnja.

Samo pogledajte Bangladeš. U 1971, prosječna žena je imala sedmero djece, ali 25%njih bi umrlo prije dobi od 5 godina.

U 2015 stopa smrtnosti je pala na 3.8% i žene su imale samo 2.2 djece u prosijeku.

Ovo je pravilo, a ne iznimka, mi nismo posebni nego smo samo bolje započeli.

Razvijenim zemljama je trebalo oko 80 godina da smanji rodnost sa više od 6 do na manje od 3.

Druge zemlje nas brzo sustižu. Malezija i Južna Afrika uspjele su u smo 34 godine. Bangladešu je trebalo samo 20.

Iran je uspio u 10 godina.

Sve ove zemlje koje sustižu nisu trebale početi od početka i što više otpore dobiju brže sustižu.

Radi ovoga su programi koji pomažu smanjiti smrtnost kod djece ili pomoći siromašnim narodima da se oporave toliko važni.

Nevezano uz to koliko si motiviran, sanjaš li o svijetu u kojem svi ljudi žive u slobodi i bogatstvu, ili samo želiš da manje izbjeglica dolazi u tvoju zemlju.

Jednostavna istina je daje blagotvorno za tvoju osobnost ako ljudi na drugoj strani globusa mogu živjeti dobar život.

I mi dolazimo do toga, postotak ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu nikad nije bio toliko malen kao danas.

Tako da budućnost globalnog rasta populacije nije apokaliptično proročanstvo već je obćanje .

Rast populacije će završiti.

UN predviđa da da dvanaest-milijarditi čovjek nikada neće biti ni rođen.

I kako razina razvijenosti svijeta raste, broj ljudi s višim obrazovanjem će se udeseterostručiti.

Zemlje kojima je prije trebala pomoć će umjesto toga pomoći svijetu.

Više ljudi će značiti više ljudi u mogućnosti da unaprijede našu vrstu.

Ovaj video je bila suradnja sa Maxom Roserom i ourworldindata gdje on istražuje napredak ljudske vrste kroz istraživanje i vizualizaciju podataka.

Bilo bi lijepo da posjetite njegovu stranicu.

U 2016 smo mogli napraviti bolji sadržaj nego ikad prije zbog vaše potpore na patreon.com .

Puno vam hvala i vidimo se u 12017.