Video

Transkripcija

Terorizam je vrlo strašan, pogotovo kad se dogodi blizu doma

a ne negdje daleko.

Nitko ne želi biti prestrašen, pa želimo da strah ode što prije.

Pa smo zahtijevali više sigurnosti.

U zadnjoj dekadi, postalo je normalno

za javne službe da budu ugrožene te da vladine agencije špijuniraju građane,

te da bi spremile njihove podatke i osobne informacije.

Nebitno, bili ljevičar ili desničar

to utječe na sve nas.

Pa trebamo pogledato podatke koje imamo i upitati se:

“Je li nas sve to bolje osiguralo?”

Nakon 11.9.2001. američka vlada je zaključila

da zakon nije u korak s tehnologijom.

Te je tako napravljen Program promatranja terorista,

uglavnom da bi presluškivao komunikacije vezane uz Al-Qaida-u.

Službenici su bili sigurni da se to uvelo prije 11.9.

otimači aviona bi se zaustavili.

Ali brzo nove snage su bile iskorištene da dokažu krivnju putem asociranja.

FBI koristio je imigratske arhive da indentificiraju

arapske i muslimaske državljanine u SAD-u.

U osnovi, 80000 individualca je trebalo registrirati,

ostalih 8000 je pozvano na FBI intervjue,

a više od 5000 je zatvoreno da se spriječe nedaće.

Niti jedan terorist nije pronađen u takozvanoj

najvećoj agresiji na državnoj razini za etničko profiliranje

još od Drugog svjetskog rata.

Kako je uobičajno postalo da vladine agencije

skupljaju i spremaju osobne podatke građana

razotkriveno je curenjem Snowdenovih dokumenata u 2013.

Pokazali su da NSA je zahtjevala podatke

o korisnicima Microsofta i Googlea

poput dnevnog protoka podataka korisnika

kao što su e-poruke i kontaktne liste.

Pa umjesto da se fokusiraju na kriminalce,

vlade su počele obračati pažnju na sve.

Ali ako tražite iglu u plastu sijena,

dodavanjem više sijena neće olakšati traženje igle.

Nasuprot tome, svaki uspjeh najavljen od NSA

je dobiven iz klasičnog promatranja mete.

Unatoč velikim nadama, NSA program promatranja

nije pomogao zaustaviti ni jedan veći teroristički napad.

Na primjer, jedan bombaš na Bostonskom maratonu je već bio meta FBI-a.

Pa zato netrebamo više nasumičnih podataka,

nego bolje načine da razumijemo informacije koje imamo.

Špijusnke agencije također pokušavaju probiti enkripciju.

Početkom 2016, FBI je pitao Apple da naprave program tzv. “stražnji ulaz”

da onemoguće enkripciju na terorističkim iPhonovima.

Apple je to odbio, ne samo da bi se tako mogla trajno

oslabiti privatnost zakono-poštujućeg naroda cijelog svijeta,

nego bi i otvorila više vrata za vlade da omoguće pristup

tehnologiji koju koriste milijardu korisnika diljem svijeta,

strah koji djele eksperti sigurnosti i kriptografi.

Nekoliko tjedana kasnije, FBI je otkrio da su sami hakirali telefone,

čime su priznali da lažu da trebaju “stražnja vrata”.

čime se postavlja pitanje jesu li špijunske agencije povjerljive

u debati o privatnosti i sigurnosti,

pogotovo kada NSA na primjer već ima kapacitet

da vaš iPhone pretvori u mikrofon, ili aktivira kameru vašeg prijenosnog računala

bez da vi to primjetite.

Brige za to često dolaze s argumentom,

“Ako nemate ništa za sakriti, ne trebate se ničega bojati.”

A takvi razlozi stvaraju opresivnu klimu.

Želeći da neke dijelove svojeg privatnog života ostavimo kao tajnu

ne znači da radite išta krivo.

Trenutno živimo u demokraciji.

Ali zamislite koliko štete može kriva osoba stvoriti s svim tim podacima

te lakim pristupom našim podacima.

Anti teroristički zakoni dozvoljavaju autoritetima da istraže i kažnjavaju

teroristički nevezane zločine više agresivno.

Ako dajete jače alate javnoj sigurnosnoj službi, one će ih i iskoristiti.

Zato je demografsko promatranje važno:

čak i ako ti alati i zakoni nisu korišteni protiv vas danas,

mogli bi biti sutra.

Na primjer, nakon Pariških napada u studenom 2015,

Francuska je pojačala anti-terorističke zakone

time što je dala javnim snagama sigurnosti više prava da organiziraju čistke u kućama

te da uhite ljude u njima.

Tijekom tjedana, dokazi koji su izronili su pokazali da je su te snage korištene za

nenamjerne svrhe, poput rastjeravanja klimatskih prosvjeda.

Vlade u Španjolskoj, Mađarskoj i Poljski

su uvele strože zakone o slobodi i slobodi govora.

Sloboda izražavanja u novinama u Turskoj

je jako potkopana u zadnjih nekoliko godina,

s čime sve više ljudi završava u zatvoru zbog kritiziranja vlade.

Ništa od toga nam efektivno ne pomaže u borbi protiv terorizma.

Motivacija iza toga možda je dobra, čak i časna,

no ako dozvolimo da nam izabrane vlade ograniče osobne slobode,

teroristi pobjeđuju.

Još gore, ako nismo pažljivi,

uskoro bi smo mogli ući u stanje nadzora.

Podaci su jasni, ugrožavanje prava, zajedno s masovnim promatranjima,

nije dovelo velike uspjehe za sad,

ali je promjenilo prirodu našeg društva.

Terorizam je komplicirani problem…

…bez jednostavnog rješenja.

Nema sigurnosnog aparata koji može spriječiti

sastavljanje bombe u podrumu.

Trebali bi smo principe držati proporcionalno u mislima.

Izrada univerzalnog ključa za ulazak u milijune mobitela

nije isto kao i pretraga kuće.

U većini država, zakon već sad ograničava mnoge akcije,

uključujući ciljano promatranje.

Da iskoristimo postojeći potencijal,

trebamo bolju međunarodnu suradnju

te više efektivne sigurnosne i strane politike,

bolju primjenu postojećih zakona bez novih strožih

kojih sputavaju našu slobodu.

Nemojmo da nam strah uništi ono na što se ponosimo:

demokraciju i temeljna prava i politiku.

Ovaj video je napravljen s temeljnom vaše podrške na Patreon.com

te Europske Liberalne Platforme, http://www.liberties.eu.

Subtitles by the Amara.org community