Video

Transkripcija

Jeste li vi vaše tijelo?

Pa, na neki način, zar ne?

Ali, postoji li linija gdje ovo prestaje biti točno?

Koliko možete ukloniti sebe prije nego što prestanete biti vi,

i ima li ovo pitanje uopće smisla?

Vaše fizičko postojanje su stanice, trilioni njih,

i barem deset puta više nego što je zvijezda u Mlječnom putu.

Stanica je živo biće, stroj napravljen od 50 tisuća različitih proteina.

Nema svijesti, ni volje, ni svrhe; samo postoji,

ali je i dalje individualna.

Zajedno, vaše stanice tvore ogromne strukture za zadatke kao što su pripremanje hrane,

prikupljanje resursa, transportiranje stvari okolo

pretrazivanje okoline, i tako dalje.

Ako izdvojite stanice od svoga tijela i stavite ih u pravu okolinu,

oni će nastaviti živjeti neko vrijeme,

tako da vaše stanice mogu živjeti bez vas, ali vi ne možete postojati bez njih.

Ako vam oduzmemo sve stanice, nema više “tebe”.

Postoji li linija gdje hrpa vaših stanica prestaje biti vi?

Na primjer, ako donirate organ, milijarde vaših stanica će nastaviti

živjeti unutar nekog drugog.

Znači li to da dio vas postaje dio druge osobe,

ili da to drugo tijelo drži dio vas na životu?

Ili,hajdemo zamisliti pokus:

vi i neka slučajna osoba na ulici razmjenite stanice.

Jednu po jednu, vaše tijelo dobije jednu njezinu stanicu;

njezino tijelo dobije jednu vašu stanicu.

U kojem trenu će ta osoba postati vi?

Hoće li ikada, ili je ovo samo veoma spor i grozan način da se teleportirate?

Učinimo to još kompliciranijim!

Slika nas samih kao statičnih stvari je neodrživa.

Skoro sve vaše stanice moraju umrijeti tijekom vašeg života.

Dvije tisuće i pedeset miliona je umrlo od početka ovog videa,

između jednog i tri miliona po sekundi.

U periodu od sedam godina, većina vaših stanica će biti zamjenjena barem jednom.

Svaki put kad vaše stanice naprave promjene, vi ste malo drugačiji nego prije,

tako da dio vas umire konstantno.

Ako imate dovoljno sreće da doživite starost,

prošli bi cikluse kroz ugrubo milion milijardi stanica,

tako da ono što smatrate sobom je zapravo samo fotografija,

ali nekad, stanice su pokvarene i ne žele umrijeti

propitujući samu prirodu jedinstva našeg tijela.

Mi ih zovemo rak. Oni poništavanju biološki socijalni ugovor

i praktički postaju besmrtni.

Rak nije vanjski napadač;

on je dio vas koji je odlučio staviti svoje preživljavanje iznad vašeg,

ali bi se također moglo raspravljati o tome da li je stanica raka postala drugi entitet unutar nas;

drugo biće koje samo želi napredovati i preživjeti.

Možemo li ga kriviti zbog toga?

Jeziva stanična priča je ona o Hanrietti Lacks,

mladoj pacijentici koja je umrla od raka 1951.

Obično, stanice prežive samo par dana u labaratoriju,

što istraživanje čini veoma teškim.

Henriettine stanice raka su bile besmrtne.

Preko desetljeća, one su se množile opet i opet iznova

i korištene su za bezbrojne istraživačke projekte koji su spasili bezbroj života.

Henriettine stanice su još uvijek žive i sveukupno su nastavile rasti

do barem 20 tona biomase,

tako da po svijetu postoje živući dijelovi nekoga tko se

smatra pokojnim desetljećima.

Koliko Henriette je u ovim stanicama?

Što uopće čini jednu od vaših stanica “vama”?

Možda informacije koje se sadrže u vašem DNK?

Do nedavno se vjerovalo da sve stanice u vašem tijelu

imaju uglavnom isti genski kod,

ali je to ispalo netočno.

Vaš genom je mobilan, promjenjiv kroz vrijeme

kroz mutacije i utjecaj okoline.

To je posebno slučaj u vašem mozgu.

Prema najnovijim otkrićima, jedan neuron u mozgu odrasle osobe ima više od

tisuću mutacija u svom genetskom kodu koji nisu prisutni

u stanicama koje ga okružuju, ali koliko “vi” je vaš DNK, stvarno?

Oko osam posto ljudskog genoma čine virusi koji su jednom

inficirali naše pretke i integrirali se sa nama.

Mitohondrija, elektrana stanice koja je jednom bila bakterija koja se ujedinila

sa precima od vaših stanicama. Oni još uvijek imaju svoj vlastiti DNK.

Prosječna stanica ima tisuće njih, tisuće malih stvari koje

nisu zbilja ljudi, ali zapravo na neki način jesu.

Zbunjujuće je to. Vratimo se unatrag malo.

Mi znamo da ste izgrađeni od milijarda malih stvari

koje su napravljene od još manjih stvari koje se konstantno mjenjaju.

Zajedno, sve te male stvari nisu statične, nego dinamične.

Njihova kompozicija i stanje su u konstatnoj promjeni,

tako da bismo mogli biti samo samoodrživi obrazac bez čistih granica

koji je zadobio samosvijest u nekom trenu i sada ima sposobnost

razmišljati o sebi kroz vrijeme i prostor,

ali zapravo samo postoji u ovom sadašnjem trenu.

Gdje je ovaj obrazac počeo:

sa vašim začećem, kada je nastao prvi čovjek,

kada je život započeo osvajanje našeg malog planeta,

ili kada su elementi koji čine vaše tijelo skovani u zvijezdi?

Naš ljudski mozak je evoluirao da se nosi sa apsolutnim

Nejasne granice koje čine stvarnost su teške za shvatiti.

Možda ideje poput početka i kraja, života i smrti, vas i mene;

zapravo nisu apsolutne, nego ideje koje pripadaju tečnom obrascu;

obrazac koji je izgubljen u ovom čudnom i prekrasnom svemiru.

(CGP Grey promocija) Problem oko toga tko smo mi nije samo

pitanje za nas same, nego je također i pitanje za naše umove.

Kao što i naše stanice mogu biti podjeljene i odvojene od nas, tako može i naš vlastiti mozak

biti podjeljen i razdvojen od nas dok je još u našoj lubanji

Klikni ovdje da odete na moj kanal i pogledate idući dio

Dobro, sada odite pogledajte CGP Greyov video

Ako još niste pretplaćen na njegov kanal,

trebali biste zbilja promjeniti to sada.