Video
Transkripcija
Nasilje
i rat.
Bezumna brutalnost ISIS-a se nastavlja,
Rusi okupiraju Ukrajinu,
te se Palestinci i Izraelci
i dalje bore.
Osjećate li se mračno zbog ovog?
Pa
nemojte.
Jer, ako pogledate brojke
čini se zapravo da rat
izlazi iz mode,
dok je globalna populacija
na vrhuncu.
Čini se da živimo
u najmirnijem periodu
ljudske povijesti
Kako je to moguće?
(glazba)
Od rujna 2014.,
vode se 4 sukoba
u svijetu koji su uzrokovali bar
10,000 smrti od siječnja 2013.
9 sukoba koji su ubili
više od 1,000 osoba
i 13 koji su ubili
više od 100 od siječnja 2013.
Ne baš mirno,
ali uzmite u obzir ovo:
od svih sukoba koji se trenutno vode
niti jedan nije aktivan rat između država.
Ili su građanski ratovi
ili lokalni sukobi.
Iako su građanski ratovi grozni
i uzrokuju ogromnu patnju,
njihov učinak je obično puno manji
od rata između naroda ili carstava.
Kad dva naroda uđu u rat,
mogu mobilizirati puno veće sile,
imaju pristup svim državnim
resursima i logistici te
skoro cijeloj populaciji.
Pa zašto smo prešli s
ratova između država
na građanske ratove?
Mnogo tog je povezano s
kolonijalizmom i hladnim ratom.
Kad je hladni rat završio, veliki pokretač
oružanih sukoba je također nestao.
Ali raspad
komunističkih diktatorstava
je otkrio nove ili stare napetosti
i donio nove sukobe
u sad oslobođenim državama
koji su često rezultirali građanskim ratom.
Puno bitnije,
1945.,
skoro cijela Afrika, većina Azije
i dijelovi Latinske Amerike
su bili pod kolonijalnom vladavinom.
Do 1990.
sve osim par otoka su bile slobodne.
Ali čekajte.
Ne biste li mogli reći da je ono što današnje
multinacionalne korporacije
čine u trećem svijetu
jednako loše kao kolonijalizam?
Pogledajmo Kongo.
Uspostavljen je kao kolonija 1885.
od strane belgijskog kralja.
Područje 80 puta veličine Belgije.
Nasilje počinjeno prema
domaćim Kongolcima
i okrutni sustav
ekonomskog iskorištavanja
su ubili oko pola populacije
do 1908.
Oko 10 milijuna Kongolaca je smaknuto
ili izgladnjeno do smrti.
Milijuni su osakaćeni i traumatizirani.
Ekonomsko iskorištavanja Konga
je ostalo prioritet
i prisilni rad nije zapravo prestao
do kraja belgijske vladavine
1960.
Što nije tako davno.
Tako da, ne.
Kolonijalizam je puno gori od
današnjeg strvinarskog kapitalizma
i završio je prije tek dvije generacije.
Većina sukoba
koji se upravo događaju
su u područjima koja su prije 60 godina
bile pod stranom kontrolom.
Ali stvari idu nabolje.
Do 1989.
pobjeda za jednu stranu u građanskom ratu
je bila uobičajena
dok su danas pobjede puno rijeđe.
U isto vrijeme
dogovoreni završeci su skočili s 10%
na skoro 40%
Što je s ostatkom svijeta?
Zašto su države
prestale napadati jedne druge?
Postoje 4 glavna razloga:
Jedan.
Demokratizacija.
Stalan razvoj
iz autokracije u demokraciju.
Demokracije rijetko kad napadaju jedna drugu.
Od svih ratova između država
koji su se vodili od 1900., samo je manjina
vođena između demokracija.
Dva.
Globalizacija.
Rat jednostavno nije jednako efektivan kod postizanja
ekonomskih ciljeva kao što je nekad bio.
Danas je skoro uvijek jeftinije
kupiti resurse na globalnom tržištu
nego ih uzeti silom.
Ljudi iz drugih naroda su
nam puno vrijedniji živi nego mrtvi.
Što je, cjelokupno, poprilično nov koncept.
Tri.
Rat je tako 20. stoljeće.
Do I. svjetskog rata na rat se gledalo kao na
neizbježan dio ljudskog iskustva
i kao vrijedan alat koji se mogao koristiti
za postizanje ciljeva kad diplomacija
podbaci.
Danas imamo pravila koja proglašavaju činove
agresije ilegalnima i utvrđuju da
su oružane snage opravdane samo u
samoobrani ili autoritetom
Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Ova pravila se i dalje krše, ali danas
je to teže napraviti bez poticanja
otpora i nezadovoljstva.
Također, imamo međunarodni sud za
ratne zločine u Haagu.
I to je vrlo nedavna inovacija.
Četiri.
Granice su većinom fiksne sad.
Nakon II. svjetskog rata,
teritorijalni ratovi su općenito prestali
kad je većina država obećala prihvatiti
međunarodne granice
i poštovati autonomiju drugih naroda.
Ali je li sve ovo samo anomalija
ili smo na putu prema trajnom miru?
Istina je
da još ne znamo.
Trebamo dovoljno velik uzorak kako bismo isključili
povijesni prosjek koji je oko
jedan ili dva velika rata po stoljeću.
Jednostavno nismo imali dovoljno vremena od
II. svjetskog rata kako bismo isključili mogućnost
da rat ne nestaje.
Ako ne budemo imali jedan veliki rat
u idućih 75 godina,
možemo biti stvarno sigurni
da se čovječanstvo mijenja.
Tako da rat može biti gotov.
Da, grozni sukobi
se vode na mnogo mjesta, ali općenito
stvari idu nabolje.
I možemo ih učiniti još boljima
tako da progovorimo za mir i demokraciju.