Видео
Транскрипт
Nasilje
i rat.
Ludacka brutalnost ISIS-a se nastavlja,
Rusija vrsi invaizju na Ukrajinu,
dok Palestinci i Izraleci
nastavljaju da se koskaju.
Da li vas to cini depresivnim?
Pa
Nemojte
Jer ako pogledate brojke
cini se da rat zapravo
izlazi iz mode
dok je globalna populacija
na istorijskom maksimumu.
Cini se da zivimo
u najmirnijem periodu
u ljudskoj istoriji
Kako je to moguce?
Od Septembra 2014-te,
u toku su 4 konflikta
na svetu koji su prouzrokovali
10,000 smrtnih ishoda od Januara 2013-te,
9 konflikata koju su ubili
vise od 1,000 ljudi
i 13 koji su usmrtili
vise od 100 ljudi od Januara 2013-te
Ne veoma mirno,
ali uzimajuci u obzir
sve trenutne aktivne konflikte
nijedan nije aktivan rat izmedju drzava.
Oni su ili gradjanski ratovi
ili lokalni konflikti.
Iako su gradjanski ratovi uzasni
i prouzrokuju ogromnu patnju,
njihova steta je obicno mnogo manja
od rata izmedju nacija ili carstava.
Kada se dve drzave upuste u rat
one mogu da mobilisu mnogo vece snage,
imaju pristup svim drzavnim
resursima i logistici i
skoro citavoj populaciji.
Pa zasto smo presli sa
ratova izmedu drzava
na gradjanske ratove?
Dosta toga je vezano za
kolonijalizmom i hladnim ratom.
Kada se hladni rad zavrsio, glavni pokretac
oruzanih konflikada je nestao.
Ali sa raspadom
komunistickih diktatura
otkrile su se nove ili stare tenzije
i donele nove konflikte
u sada oslobodjenim drzavama
koje su najcesce rezultirale gradjanskim ratom
Mnogo bitnije,
1945-te,
skoro cela Afrika, veliki deo Azije,
i delovi Latinske Amerike
su bili pod kolonijalnom kontrolom.
Od 1990-te,
svi su sem par ostrva dobili nezavisnost.
Ali stani,
Zar se necemo sloziti da danasnje
multinacionalne korporacije
cine stetu trecem svetu
istu ako ne i vecu od kolonijalizma?
Bacimo pogled na Kongo.
Osnovan je kao kolonija 1885-te
od strane Belgijskog kralja.
Povrsina 80 puta veca od Belgije.
Nasilje nacinjeno protiv
domaceg stanovnistva
i nemilosrdni sistem
ekonomske eksploatacije
je ubio oko pola populacije
do 1908. godine.
Oko 10 miliona stanovnika je likvidirano
ili izgladnelo do smrti.
Milioni su sakaceni i traumatizovani.
Ekonomska eksploatacija Konga
je ostala glavni prioritet
i prisiljavanje radne snage zapravo nije
totalno prestalo sve do kraja Belgijske vladavine
- godine.
Sto i prilicno nije davno,
tako da, ne,
kolonijalizam je bio mnogo gori
od kandzi kapitalizma danasnjice
a zavrsio se samo pre dve generacije.
Vecina konflikata
koji se odvijaju sada
su u podrucijima koja su pre 60 godina
bila pod stranom kontrolom.
Ali stvari idu na bolje.
Do 1989.
pobeda za jednu stranu u gradjanskom ratu
je bila cesta
dok su danas pobede mnogo redje.
U isto vreme,
dogovoreni prekidi ratova su skocili sa 10
na 40%.
Sta je sa ostatkom sveta?
Zasto su drzave
prestale napadati jedna drugu?
Postoje 4 glavna razloga:
Prvi:
Demokratizacija
Lagani razvoj
od autokratije do demokratije.
Demokratije vrlo retko vode rat izmedju sebe.
Od svih ratova izmedju drzava
vodjenih od 1900. samo manjina
je bila vodjena izmedju demokratija.
Dva:
Globalizacija.
Rat nije isto efikasan u postizanju
ekonomskih ciljeva kao nekada.
Danas je skoro isto jeftino
kupovati resurse na globalnom trzistu
nego otimati ih silom.
Ljudi drugih nacija su nam
mnogo vredniji zivi nego mrtvi.
Sto je sve u svemu, veoma novi koncept.
Tri:
Rat je nekako iz 20. veka.
Do 1. sv. rata, ratovanje je gledano
kao neizbezni deo ljudskog dozivljaja
a i kao vredan alat koji se koristi
u postizanju ciljeva kada diplomatija
udari u zid.
Danas imamo pravila koja odlucuju akt
agresije kao ilegalan i kazu da je
koriscenje oruzane sile samo opravdano u
samoodbrani ili uz dozvolu
Saveta Bezbednosti UN-a.
Ta pravila se i dalje krse, ali danas
ih je teze prekrsiti bez izazivanja
opozicije i bunta.
Takodje, imamo medjunarodni sud za
ratne zlocine u Hagu.
I to je veoma skora inovacija.
Cetiri:
Granice su vecinom fiksirane sada.
Posle 2. sv. rata,
teritorijalni ratovi su generalno zaustavljeni
kada je vecina zemalja prihvatila
medjunarodne granice
i postovanje tudje autonomije.
Ali da li je sve ovo samo anomalija
ili smo na pravom putu ka dugotrajnom miru?
Istina je
da jos ne znamo.
Treba nam dovoljno veliki uzorak da bi
izbacili istorijski prosek, koje iznosi
jedan ili dva velika rata u jednom veku.
Jednostavno nismo imali dovoljno vremena od
- sv. rata da izbacimo mogucnost
da se ratovi vise nece desavati.
Ako ne budemo imali jedan veliki rat
u sledecih 75 godina,
mozemo biti uvereni
da se covecanstvo menja.
Tako da vidite, rat je mozda gotov.
Da, postoje strasni konflikti
koji se odvijaju na vise mesta ali u proseku,
stvari idu na bolje.
I mi ih mozemo uciniti boljim
zalazuci se za mir i pravu demokratiju.
…Kraj…