Шта ако уништимо град? | Kurzgesagt

🎁Amazon Prime 📖Kindle Unlimited 🎧Audible Plus 🎵Amazon Music Unlimited 🌿iHerb 💰Binance

Видео

Транскрипт

Igrati se nuklearnim oružjem u videima je zabavno.

Postoji bolesno zadovoljstvo sa uništavanjem stvari,

I zastrašujuće fasciniranje sa stvarima kao što su vatrene lopte, udarni talasi i radijacija.

I dok nam to pomaže da stavimo našu destruktivnu moć u perspektivu,

to nije najbolji način da se razume stvarni uticaj nuklearne eksplozije.

Ovde ne govorimo o gomilama TNT -a veličine gradova, ili o tome koliko je eksplozija svetla. Nuklearno oružje govori o tebi.

Tako da smo se udružili sa Crvenim Krstom i Pokretom Crvenog Polumeseca

da otkrijemo šta bi se stvarno desilo ako bi danas detonirali nuklearno oružje unutar velikog grada.

Ne nuklearni rat, samo jedna eksplozija.

  • Uvodna špica *

Započinjemo našu priču u centru velikog grada.

Ljudi idu na posao, uče za ispite, izgubljeni u svojim mislima i svakodnevnom životu.

Upravo ovde nuklearno oružje je detonirano i vreme se zaustavlja.

Prva faza eksplozije dešava se za manje od sekunde.

U milisekundi, lopta plazme vrelija od sunca se pojavljuje i narasta u vatrenu loptu široku preko 2 kilometra.

Unutar ove lopte, svi su jednostavno nestali.

Zamislite vodu polivenu na veoma vruć tiganj.

malo cvrčanja,i onda više nema ničeg.

Većina građevina, automobila, drveća, spomenika i ljudi…

…svi sprženi

Prvo, bljesak: Snažan cunami svetla se odjednom preliva preko grada.

Ako vam je glava slučajno bila okrenuta ka mestu eksplozije,

bićete slepi nekoliko sati.

Toplota ovog svetla stvara toplotni talas,

toliko snažan i vreo da prži sve u krugu od 13 kilometara od mesta eksplozije.

Šta ovo znači jeste da će sve što je zapaljivo unutar oblasti od 500 kvadratnih kilometara, početi da gori.

Plastika, drvo, tkanina, dlake, i koža.

Ako se zadesite unutar toplotnog talasa, u jednom trenutku ste na putu do posla,

a u sledećeg, gorite.

Sada počinje druga faza.

Desi se za nekoliko sekundi.

Većina ljudi će u ovom trenutku primetiti da nešto nije u redu.

Ali već je prekasno za stotine hiljada.

Bljesak je praćen udarnim talasom.

Toplota i radijacija od vatrene lopte prave mehur od nenormalno ugrejanog i zbijenog vazduha oko nje.

Što se sada širi eksplozivno

Brže od brzine zvuka,

stvarajući vetrove jače od hurikana i tornada

Ljudska infrastruktura nije ni blizu izdržavanju moći eksplozije

Većina glavnih zgrada u okviru kilometra od vatrene lopte su prosto izmlevene do njihove baze

Samo čelično armiran beton može delimično izdržati pritisak.

U okolnim parkovima gde penzioneri hrane patke,

drveće pocrnjeno i tinjajući od vreline pre sekunde se polome kao čačkalice.

Ako ste napolje, bačeni ste kao prašina u tornadu

Udarni talas slabi dok prolazi dalje od eksplozije

ali idalje, otprilike 175 kvadratnih kilometara kuća raspadnu se kao da su od karata

Zarobljavajući hiljade ljudi koji nisu imali vremena da reaguju

Benzinske pumpe eksplodiraju i vatre prolaze kroz ruševine

Nuklearna pečurka napravljena od ostataka vatrene lopte, prašine i pepela

podigne se kilometrima u nebu u roku od nekoliko minuta i baca mračnu senku preko urušenog grada.

Ovo snažno uvuče sveži vazduh oko grada,

uništavajući više zgrada i osiguravajući gomilu kiseonika.

Zavisi od grada šta se dešava dalje

Ako ima dovoljno goriva, vatre mogu da se pretvore u vatrenu oluju koja zapali ruševine, svakoga zarobljeno u njima

i ljude koji pokušavaju da pobegnu iz katastrofe.

Do 21 kilometara od eksplozije, ljudi baš kao vi dotrčite do prozora da slikate radioaktivnu pečurku,

nesvesni da udarni talas idalje dolazi ka njima,

i da će uskoro razbiti njihove prozore i stvoriti mećavu od oštrog stakla.

Treća faza počinje u sledećim satima i danima.

Navikli smo se na ideju da će pomoć doći, bilo kakva nesreća da se desila.

Ovog puta je drukačije: nuklearna eksplozija je kao svaka prirodna katastrofa istovremeno.

Ima stotina hiljada ili miliona ljudi sa ozbiljnim povredama:

razderotine, polomljene kosti, ozbiljne opekotine.

Sledećih nekoliko minuta i satam još hiljada njih će umreti od ovih povreda.

Bezbroj ljudi su zarobljeni u urušene zgrade kao i u zemljotresima ili su zaslepljeni od bljeska,

gluvi od eksplozijskog talasa, i nesposobni da pobegnu kroz ulice koje su ne prolazne zbog ruševina i krhotine.

Oni su prestrašeni, zabunjeni, i ne znaju šta im se desilo, ili zbog čega.

Najverovatnije je da većina bolnica su bile srušene sa ostalim zgradama

I većina medicinskih stručnjaka su ili mrtvi ili povređeni,

sa svima ostalima.

Preživeli dovoljno srećni da su bili u metroima ili stajali na pravom mestu da nisu ne izgoreli i ne povređeni

nisu još pobegli od štete.

Zaviseći od vrste oružija, gde eksplodira i čak vremena,

može početki grozna, crna kiša,

sa radioaktivnim pepeom i prašinom spuštajući se na grad, pokrivajući sve i svakoga.

Nevidljivi, zlonamerni, tihi horor radijacije počinje.

Svaki udah prenese otrov do pluća preživelih.

Sledećih dana, ljudi koji su dobijali najveće doze radijacije će umreti.

Neće biti pomoći, ni satima, ni možda čak danima.

Civilizacija ne funkcioniše kada se desi totalni raspad infrastrukture.

Putevi su blokirani, šine iskrivljene, piste zakrčene ruševinama

Nema vode, nema struje,

nema komunikacije, nema prodavnica za nabavku namirnica.

Pomoć iz okolnih gradova će imati teškoća pri ulasku u opasnu zonu

čak iako bi mogli, zbog radioaktivne kontaminacije, približavanje bi bilo rizično.

Nakon nuklarnog napada, prepušteni ste sami sebi.

Pa, malo po malo, ljudi izlaze iz ruševina,

kontaminirani radioaktivnim otpadom, noseći ono malo što im je ostalo.

Spori su, povređeni, traumatizovani, i svima im je hitno potrebna hrana, voda i medicinsko lečenje.

A šteta načinjena nuklearnim oružjem se ne završava kada se ugase požari i dim se rasčisti.

Bolnice u okolnim gradovima su nedovoljno opremljene za katastrofe ove razmere

i preopterećene desetinama ili stotinama hiljada pacijenata sa ozbiljnim povredama.

U predstojećim nedeljama, mesecima i godinama,

mnogi oni koji su preživeli će podleći raku nalik leukemiji.

Razlog zbog kojeg ni jedna vlada ne želi da mislite na sve ovo je jer nema mogućnosti za humanitarnu pomoć nakon nuklearne eksplozije.

Nema načina da se stvarno pomogne neposrednim žrtvama nuklearnog napada.

Ovo nije uragan, požar ili zemljotres ili nuklearna nesreća.

Ovo su sve te stvari ujedno, ali gore.

Nema nacije na zemlji koja je pripremljena da se nosi sa ovim.

Svet se promenio u poslednjih nekoliko godina, sa svetskim liderima koji ponovo

eksplicitno i javno prete jedni drugima nuklearnim oružjem.

Mnogi stručnjaci smatraju da je opasnost od nuklearnog udara veća nego što je bila decenijama.

Vlade govore svojim građanima da je dobro što imamo nuklearno oružje,

ali je loše kada ga neko drugi ima.

I da je nekako neophodno pretiti drugima masovnim uništenjem da bismo bili sigurni.

Ali da li se zbog ovoga osećate sigurno?

Potrebna je samo da mala grupa ljudi koja imaja moć, poludi ili podivlja, jedan mali pogrešak korak ili prosto neki nesporazum

da dođe do katastrofe nezamislivih proporcija.

Eksplodiranje stvari u videima je zanimljivo.

Eksplodiranje stvari u stvarnom životu, nije baš.

Ipak, ima solucije!

Eliminisanje svog nuklearnog oružja i obećanje da neće doći do njegovog ponovnog stvaranja.

  1. godine, skoro 2/3 svih zemalja sveta,

podržano od strane stotina organizacija civilnog društva i Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta i Crvenog polumeseca

se složilo da zabrani i eliminiše nuklearno oružje.

Ne radi se o tome ko poseduje i ko ne poseduje nuklearno oružje. Oružje samo po sebi je problem.

Ono je veoma nemoralno i egzistencijalna pretnja po sve nas.

Ne vezano za zemlju iz koje ste, ne vezano za vaše političko opredeljenje ,

moramo da zahtevamo da ono zauvek nestane.

Ovo se neće dogoditi bez pritiska.

Ako želite da budete deo tog pritiska, postoje stvari koje i vi lično možete da uradite:

Posetite notonukes.org da biste naučili više o nuklearnom oružju i šta učiniti u vezi njih.

Kurzgezagt odjavna špica

Kurzgezagt odjavna špica