Video

Transkripcija

Od industrijske revolucije, čovječansvo je otpustilo

preko 1,5 trilijuna tona ugljičnog dioksida u Zemljinu atmosferu.

2019, otpuštali smo otprilike 37 milijardi više.

To je 50 posto više nego 2000 godine i skoro pa tri puta više nego što je bilo prije 50 godina.

I nije samo CO₂,

jer količine ostalih stakleničkih plinova koje otpuštamo su sve veće, poput metana i dušikovih oksida.

Svi staklenički plinovi koje otpuštamo zajedno, jednaki su ekvivalentu od 51 milijarde tona CO₂, svake godine.

A emisije stalno rastu.

Ali morale bi se spustiti na nulu.

Posljednjih godina, posljedice postaju sve ozbiljnije i vidljivije.

Skoro pa svake godine, sruši se neki strašan rekord:

Sve je više toplinskih valova, sve više ledenjaka se otapa, a na Sjevernom polu zabilježena je najniža količina leda ikad.

U posljednje 22 godine, 20 od njih bilježile su toplinske rekorde.

Jedini način zaustavljanja ubrzanih klimatskih promjena je hitno smanjivanje emisija koje proizvodimo.

Premda su se u načelu sve zemlje složile u ostvarivanju tog cilja,

ne mogu se složiti u tome koja je najodgovornija, tj. koja bi trebala preuzeti najveći teret.

Razvijene zemlje vole isticati svoj doprinos u smanjenju,

ali je činjenica da velike zemlje u razvoju, poput Kine,

trenutno otpuštaju mnogo više CO₂.

S druge strane, zemlje u razvoju ističu kako su emisije zapadnih zemalja rezultat pomodarstva,

dok razvijene zemlje ističu kako su te emisije bitne za njihovo preživljavanje.

Ostali prokazuju na licemjerje bogatih zemalja, koje su se bogatile zagađujući,

a od nerazvijenih sada očekuju da se ne industrijaliziraju i tako zauvijek ostanu siromašne.

Stoga, tko je odgovoran za klimatske promjene i povećane emisije CO₂?

I bez osvrtanja u prošlost, tko bi trebao danas učiniti najviše?

U ovom videu, raspravljamo isključivo o državama.

Osvrnut ćemo se na industriju fosilnih goriva u nekom drugom videu.

Prvo od tri pitanja, koje zemlje danas emitiraju najviše ugljičnog dioksida ?

2017, čovječanstvo otpušta oko 36 milijardi tona CO₂.

Više od 50% dolazi iz Azije. Slijede je Sjeverna Amerika s 18% i Europa s 17%.

Dok Afrika, Južna Amerika i Oceanija zajedno doprinose sa svega 8%.

Kina je bez daljnjega najveći svjetski zagađivač sa 10 milijardi otpuštenih tona CO₂ svake godine.

ili 27% od ukupne svjetske emisije.

Slijede je SAD sa 15% i EU sa oko 10%.

sve skupa, ovo je više od polovice ukupne svjetske emisije CO₂.

Jasno je da bez volje i akcije ova tri industrijska giganta,

Čovječanstvo neće postati oslobođeno emisije ugljika niti će spriječiti klimatske promjene.

Sljedeći na našem popisu su Indija, sa 7%, Rusija sa 5%, Japan sa 3%,

i Iran, Saudijska Arabija, Južna Koreja i Kanada svi sa oko 2%.

Zajedno sa prvih tri, 10 najvećih zagađivača odgovorno je za 75% ukupne svjetske emisije.

No ako sagledamo trenutnu situaciju, ne dobivamo jasnu sliku.

Drugo od tri pitanja: Koje zemlje su otpustile većinu u totalu?

Ako pogledamo emisije kroz povijest pa sve do danas, pregled se drastično mijenja.

SAD i EU ovdje ruše Kinu sa vrha.

SAD su odgovorne za 25% svjetskih emisija kroz povijest, otpuštajući 400 milijardi tona,

većinom kroz 20 stoljeće.

Sljedeće mjesto zauzima EU sa 22%.

Kina zauzima treće mjesto sa nešto ispod 13%, što je oko polovice ukupne američke emisije.

Doprinos Indije smanjen je na 3 posto, zajedno sa Afrikom i Južnom Amerikom.

Ujedinjeno Kraljevstvo odgovorno je za jedan posto godišnje svjetske emisije

ali zato zauzima 5 posto povijesne odgovornosti.

Njemačka, proizvodeći 2 posto emisija godišnje danas, kroz povijest je doprinijela sa oko 6 posto

koliko i cijela Afrika i Južna Amerika skupa.

Stoga je očito da su ubrzane klimatske promjene uistinu odgovornost razvijenoga svijeta

i teško da se od toga može ograditi.

Ali ovo još nije cijela priča, jer usredotočiti se na zemlje brkaju se dvije stvari:

Brojevi populacije i ukupne emisije.

Ako neka zemlja generalno ima više stanovnika, nemisije koje ona proizvodi u načelu su veće.

Stvari izgledaju drukčije ako gledamo na pojedince poput vas, dragi gledatelju.

Posljednje od tri pitanja: koje zemlje emitiraju najviše ugljika po glavi stanovnika?

Prosječan čovjek odgovoran je za oko pet tona CO₂ godišnje, ali prosjek može biti zavaravajuć.

Zemlje s najvećim CO₂ emisijama po glavi stanovnika su one sa najvećom proizvodnjom nafte i plina.

2017, Katar je imao najveće emisije sa visokih 49 posto po osobi,

a slijede ga Trinidad i Tobago, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, Brunej, Bahrajn i Saudijska Arabija.

Ali to su grupe nepodobne za usporedbu.

Australci imaju najveći ugljični otisak po stanovniku: 17 tona godišnje.

to je više nego trostruko u odnosu na svjetski prosjek.

A i više nego prosječno, Amerikanci i Kanađani sa 16 tona.

Nijemci stoje malo bolje, sa oko 10 tona, mada je i to dvostruko od svjetskog prosjeka.

Kina je močda najveći svjetski onečišćivač,

ali istovremeno najnapučenija zemlja sa oko 1,4 milijardi stanovnika,

što čini 18,5 posto svjetske populacije.

Po osobi, nešto više od prosjeka sa 7 tona.

Povijesno gledano, CO₂ emisije su bile usko vezane sa visokim životnim standardom.

Bogatstvo je jedan od najjačih pokazatelja našeg ugljičnog otiska, jer, kako se od siromaštva primičemo bogatstvu,

imamo pristup struji, grijanju, klima uređajima, rasvjeti, modernom kuhanju,

automobilima, zrakoplovima, pametnim telefonima, računalima i dolazimo u kontakt s ljudima iz svih krajeva svijeta online.

Ogroman rast kineskog otpuštanja CO₂ , kombiniran je sa najvećim smanjenjem siromaštva zabilježenim u povijesti.

Ako uspoređujemo emisije CO₂ po dohotku,

vidimo da je polovica najrazvijenijih zemalja odgovorna za 86% svjetske emisije

dok je pri dnu ostala polovica sa svega 14%.

Prosječan Nijemac otpušta više nego pet puta više od prosječnog Indijca.

U samo 2.3 dana, prosječan Amerikanac emitira koliko jedan prosječan Nigerijac u jednoj godini.

I ne samo to, ružna stvarnost je

da će zemlje koje doprinose najmanjoj emisiji, naglim klimatskim promjenama biti najjače pogođene.

Zemlje u razvoju bit će najjače pogođene.

Posljedice bi mogle biti nedostatak hrane, sukobi zbog resursa,

jače i češće prirodne katastrofe, i velik broj izbjeglica.

Četvrto pitanje od njih tri… tko bi trebao preuzeti odgovornost?

Mnoge od današnjih bogatih zemalja su u zavidnom položaju.

tokom stoljeća bogatile su se na spaljivanju fosilnih goriva i industrijskoj proizvodnji.

Imaju ogroman povijesni otisak, a njihovo sadašnje bogatstvo svjedoči o velikom osobnom otisku.

Ali godišnje emisije tih zemalja su jako male u usporedbi s drugim zemljama,

jer div poput KIne konačno hvata korak s vremenom a drugi divovi poput Indije su također na dobrom putu.

Mnogi Nijemci začuđeni su podatkom da Njemačka emitira samo oko dva posto godišnje,

to bi moglo predstavljati značajan udar na smanjenje emisija.

Odgovor je jednostavan.

Za jedne, bogate zemlje imaju resurse, visokoobrazovanu radnu snagu i tehnologiju

da razviju jeftina rješenja s niskim ugljičnim otiskom koja bi mogli proširiti svijetom.

Ako ne želimo da siromašne zemlje postanu ovisne o fosilnim gorivima kao i mi,

tu tehnologiju trebamo i to jeftinu i dostupnu.

I približavamo se tome.

Cijena obnovljivih izvora ubrzano pada i razna rješenja su na vidiku za različite sektore.

Ali to se mora dogoditi ubrzo.

Ako se bogate zemlje odluče ozbiljno uloviti u koštac sa nadolazećim klimatskim promjenama,

ostatak svijeta bi ih slijedio, jer nema drugog izbora.

Isto kao kad je EU povećala standarde energetske učinkovitosti za tehnologiju,

ostatak svijeta ih je također preuzeo, zbog toga da budu konkurentniji u trgovini sa njima.

Ipak, ovo ne odrješuje ostale od odgovornosti.

Kina je danas najveći emiter CO₂ i kineska je odgovornost da raste na način

koji će vremenom omogućiti prelazak na nula ugljične emisije.

Jučerašnja neodgovornost ostalih, samo je loša izlika za ponavljanje istih grešaka danas.

Klimatske promjene su svjetski problem, i nijedna zemlja ih sama ne može riješiti.

Zaključiti tko je odgovoran nije jednostavno kako se čini, a u jednu ruku je i uzaludno pitanje

koje truje međunarodne odnose već desetljećima.

A na kraju, poprilično je jednostavno.

Svi bi morali činiti najbolje što mogu, a sad, upravo to ne činimo.

Ali možemo početi danas.

Ovaj video dio je serijala o klimatskim promjenama koju podupire Breakthrough Energy,

koalicija koju je osnovao Bill Gates koja radi na investicijama u čistu energiju

i podupire inovacije koje će svijet odvesti u u situaciju sa nula ugljičnih emisija.

Također, velika hvala našem timu u Our World in Data za pomoć sa istraživanjima na terenu.