Video
Transkripcija
Tri razloga zašto bismo trebali prestati koristiti nuklearnu energiju.
Prva: Naglo širenje nuklearnog oružja
Nuklearna energija je napravila silovit ulazak na svjetsku scenu
samo jednu godinu nakon prve svjetske testne nuklearne eksplozije 1944.
dva velika grada su uništena sa samo dvije bombe!
Nakon toga, tehnologija reaktora se sporo razvijala
kao sredstvo proizvodnje električne energije
ali je uvijek bila usko poveza sa tehnologijom nuklearnog oružja.
Skoro je nemoguće razviti nuklearno oružje
bez pristupa tehnologiji reaktora.
U stvari, ugovor o nuklearnom ’ne širenju’ služi u svrhu
širenja tehnologije o reaktorima bez razvoja nuklearnog oružja
sa ograničenim uspjehom.
U 40 godina, pet država su razvile svoja oružja
uz pomoć tehologije reaktora.
Važna činjenica je ta da je jako teško razlikovati
skriven program nuklearnog oružja od mirnog korištenja nuklearne energije.
1970tih, velike nuklearne sile su uspješno dijelile mirnu tehnologiju
manjim zemljama, koje su potom razvijale svoju tehnologiju.
Put ka smrtonosnom nuklearnom oružju je uvijek praćen mirnim reaktorima.
Druga: nuklearni otpad i zagađenje.
Korišteno nuklearno gorivo nije samo radioaktivno, neko također sadrži
jako otrovne kemijske elemente kao plutonijum.
Ovaj elemtent gubi svoju štetnost kroz nekoliko destina hiljada godina.
I tu je također proces nazvan prerada, koji znači
izvlačenje plutonijuma iz korištenog nuklearnog gotiva.
Može biti korišten u dvije svrhe:
da se izgradi nuklearno oružje ili da se koristi kao novo gorivo.
Ali se rijetko upotrebljava kao gorivo, jer mi nemamo
pravu vrstu reaktora za to.
Miligram će vas ubiti; nekoliko kilograma će napraviti atomsku bombu; a čak
neupadljive države poput Njemačke imaju doslovno tonu ovakvih tvari
koje samo leže, jer je prerada zvučala kao dobra ideja prije nekoliko decenija.
I gdje onda otpad ide?
Nakon sto je istovar u oceane zabranje, pokušali smo ga zakopati
ali nismo mogli naći mjesto gdje bi bi zasigurno ostalo sigurno
desecima hiljada godina.
Preko 30 država koristi oko 400 reaktora, baratajući
sa nekoliko stotina hiljada tona nuklearnog otada
i samo jedna je trenutno ozbiljna da otvori
trajno civilno skladište otpada, mala Finska.
Treća: nesreće i katastrofe.
Preko 60 godina korištenja nuklearne energija, desile su se 7 velikih nesreća
u reaktorima ili objektima koje se bave sa nuklearnim otpadom.
Tri od njih su većinom sačuvale, ali četiri od njih su pustile ogromnu
količinu radioaktivnog sadržaja u okolinu.
1957, 1987 i 2011 velika područja u Rusiji, Ukrajini i Japanu
su bile onesposobljene i nepodobne za ljudsko stanovanje decenijama koje su dolazile.
Broj smrtno stradalih se uveliko osporavao, ali vjerovatno se broji u hiljadama.
Ove nesreće su se dogodile sa nuklearnim reaktorima različitih vrsta
u različtim državama i nekoliko decenijama odovojeno.
Posmatrajući te brojeve, trebamo da se zapitamo
’’ Je li 10% opskrbe energijom u svijetu
vrijedno razornih uništenja svakih 30 godina?
Da li bi 30% bilo vrijedno još jedne Fukushime ili Černobila
negdje na zemlji svakih 10 godina?
Koje produčje bi trebalo biti uništeno da bi mi rekli ‘NE VIŠE’?
Gdje je granica?
Onda, da li bismo trebali koristiti nuklearnu energiju?
Rizik je vazniji od koristi, i možda bi trebali
prestati gledati u ovom smjeri i odbaciti ovu energiju za sva vremena.
Ako želite čuti drugu stranu priče
ili kratak uvod u nuklearnu eneriju, kliknite ovdje