Video

Transkripcija

Tri razloga zašto bismo trebali prestati koristiti nuklearnu energiju.

Prva: Naglo širenje nuklearnog oružja

Nuklearna energija je napravila silovit ulazak na svjetsku scenu

samo jednu godinu nakon prve svjetske testne nuklearne eksplozije 1944.

dva velika grada su uništena sa samo dvije bombe!

Nakon toga, tehnologija reaktora se sporo razvijala

kao sredstvo proizvodnje električne energije

ali je uvijek bila usko poveza sa tehnologijom nuklearnog oružja.

Skoro je nemoguće razviti nuklearno oružje

bez pristupa tehnologiji reaktora.

U stvari, ugovor o nuklearnom ’ne širenju’ služi u svrhu

širenja tehnologije o reaktorima bez razvoja nuklearnog oružja

sa ograničenim uspjehom.

U 40 godina, pet država su razvile svoja oružja

uz pomoć tehologije reaktora.

Važna činjenica je ta da je jako teško razlikovati

skriven program nuklearnog oružja od mirnog korištenja nuklearne energije.

1970tih, velike nuklearne sile su uspješno dijelile mirnu tehnologiju

manjim zemljama, koje su potom razvijale svoju tehnologiju.

Put ka smrtonosnom nuklearnom oružju je uvijek praćen mirnim reaktorima.

Druga: nuklearni otpad i zagađenje.

Korišteno nuklearno gorivo nije samo radioaktivno, neko također sadrži

jako otrovne kemijske elemente kao plutonijum.

Ovaj elemtent gubi svoju štetnost kroz nekoliko destina hiljada godina.

I tu je također proces nazvan prerada, koji znači

izvlačenje plutonijuma iz korištenog nuklearnog gotiva.

Može biti korišten u dvije svrhe:

da se izgradi nuklearno oružje ili da se koristi kao novo gorivo.

Ali se rijetko upotrebljava kao gorivo, jer mi nemamo

pravu vrstu reaktora za to.

Miligram će vas ubiti; nekoliko kilograma će napraviti atomsku bombu; a čak

neupadljive države poput Njemačke imaju doslovno tonu ovakvih tvari

koje samo leže, jer je prerada zvučala kao dobra ideja prije nekoliko decenija.

I gdje onda otpad ide?

Nakon sto je istovar u oceane zabranje, pokušali smo ga zakopati

ali nismo mogli naći mjesto gdje bi bi zasigurno ostalo sigurno

desecima hiljada godina.

Preko 30 država koristi oko 400 reaktora, baratajući

sa nekoliko stotina hiljada tona nuklearnog otada

i samo jedna je trenutno ozbiljna da otvori

trajno civilno skladište otpada, mala Finska.

Treća: nesreće i katastrofe.

Preko 60 godina korištenja nuklearne energija, desile su se 7 velikih nesreća

u reaktorima ili objektima koje se bave sa nuklearnim otpadom.

Tri od njih su većinom sačuvale, ali četiri od njih su pustile ogromnu

količinu radioaktivnog sadržaja u okolinu.

1957, 1987 i 2011 velika područja u Rusiji, Ukrajini i Japanu

su bile onesposobljene i nepodobne za ljudsko stanovanje decenijama koje su dolazile.

Broj smrtno stradalih se uveliko osporavao, ali vjerovatno se broji u hiljadama.

Ove nesreće su se dogodile sa nuklearnim reaktorima različitih vrsta

u različtim državama i nekoliko decenijama odovojeno.

Posmatrajući te brojeve, trebamo da se zapitamo

’’ Je li 10% opskrbe energijom u svijetu

vrijedno razornih uništenja svakih 30 godina?

Da li bi 30% bilo vrijedno još jedne Fukushime ili Černobila

negdje na zemlji svakih 10 godina?

Koje produčje bi trebalo biti uništeno da bi mi rekli ‘NE VIŠE’?

Gdje je granica?

Onda, da li bismo trebali koristiti nuklearnu energiju?

Rizik je vazniji od koristi, i možda bi trebali

prestati gledati u ovom smjeri i odbaciti ovu energiju za sva vremena.

Ako želite čuti drugu stranu priče

ili kratak uvod u nuklearnu eneriju, kliknite ovdje