Video

Transkripcija

GMO su jedno od najkontroverznijih područja znanosti.

Genetičko inženjerstvo koristi se u brojnim poljima, iako je primjerice upotreba GM inzulin u medicini općeprihvaćena,

žustre rasprave započinju kad je riječ o hrani i poljoprivredi.

Zašto je to tako?

Zašto se ista stvar tretira tako različito?

Pokušajmo to doznati i istražimo činjenice, strahove i budućnost GMO-a.

Ljudi su genetički modificirali biljke i životinje tisućama godina.

Možda su neki vaši usjevi imali veliki urod.

Možda je neki vaš vuk bio posebno odan.

Stoga ste napravili pametnu stvar i razmnožili biljke i životinje s obilježjima koja su vam koristila.

Obilježja su manifestacija gena.

Svakom novom generacijom ti geni postajali su izraženiji.

Nakon tisuća godina, gotovo svaka biljka i životinja oko nas je drastično drukčija nego prije pripitomljavanja.

Ako su ljudi tisućljećima mijenjali gene, što čini “genetički modificirane organizme”, odnosno GMO-e, drukčijima?

Selektivno razmnožavanje je, u osnovi, nadanje u sretan pogodak.

Genetičko inženjerstvo uklanja taj faktor: možemo birati obilježja koja želimo.

Možemo povečati dimenzije voća,

učiniti ih imunima na štetočine, itd.

Zašto su ljudi onda zabrinuti u vezi njih?

Započnimo s najčešćom primjedbom GMO-u.

Genski tok, odnosno činjenica da se GM usjevi mogu pomiješati s tradicionalnim usjevima i unijeti im neželjene nove karakteristike.

Postoji metoda koja može zajamčiti cjelokupno sprječavanje toga, ali je sama po sebi značajan argument protiv GMO-a.

“Terminator” sjemenke.

Ideja je u tome da stvaraju sterilne biljke, no poljoprivrednici onda trebaju kupovati novo sjeme svake godine.

No, sam koncept je uzrokovao negodovanje javnosti te je korištenje te tehnologije zaustavljeno.

Vratimo se stoga na nenamjerno širenje modificirane DNK.

Postoje slučajevi gdje su GMO rasli tamo gdje nisu posijani te su pronađeni tragovi modificiranih gena u stranim usjevima.

No genetički modificirane biljke ne mogu u potpunosti biti van kontrole.

Velik broj usjeva se sam oprašuje, a svi usjevi moraju biti iste vrste da bi se mogli razmnožavati.

Postoje i separacijske zone koje onemogućuju nenamjerno razmnožavanje.

No, ako je moguće da se GMO nenamjerno iskriža s organizmom koji nije genetički modificiran,

postoji bitnije piranje.

Je li hrana koja dolazi od GM usjeva drukčija od hrane koja dolazi od usjeva koji nisu modificirani?

To pitanje velika je briga od samog početka.

GM biljke koje se koriste za hranu testiraju se na moguće opasnosti, a rezultati su provjeravani od više agencija.

Nakon više od 30 godina i tisuća istraživanja, znanost je pokazala:

konzumiranje GM biljaka nije nimalo rizičnije od konzumiranja nemodificiranih biljaka.

No nemojte vjerovati samo nama, izvori ovih i drugih tvrdnji nalaze se u opisu ovog videa.

No, što je s biljkama koje su napravljene da budu toksične?

Primjerice, BT usjevi.

Gen posuđen od bakterije Bacillus thuringiensis omogućuje modificiranim biljkama stvaranje proteina koji uništava probavni sustav pojedinih kukaca.

Biljka stvara vlastiti pesticid.

Kukci koji ju pojedu umru.

Zvuči zastrašujuće!

Pesticidni sprejevi se mogu isprati,

a otrov u BT usjevima nalazi se unutar biljke.

No, zapravo to nije velika stvar.

Otrov je samo pitanje perspektive.

Ono što je bezopasno jednoj vrsti može ubiti drugu.

Na primjer, kava je otrov koji ubija kukce, ali je bezopasan za nas.

Ili čokolada: opasna je za pse, ali je užitak za ljude.

BT usjevi stvaraju protein koji je prilagođen specifičnoj građi probavnog sustava pojedinih kukaca te je u potpunosti bezazlen nama.

Također postoji suprotan pristup:

biljke koje su modificirane da budu otporne na određene herbicide.

Tako poljoprivrednici mogu koristiti herbicide da ubiju neželjene biljke bez da time oštete željeni usjev.

Ovime dolazimo do tamne strane GMO-a.

Za industriju pesticida čine velik profit.

Preko 90% komercijalnih usjeva u SAD-u otporno je na herbicide, uglavnom na glifosat.

Zbog toga se upotreba glifosata drastično povećala.

No to nije isključivo loše jer je glifosat puno manje štetan za ljude od mnogih drugih herbicida.

Ipak, to znači da se poljoprivrednici oslanjaju isključivo na tu jednu metodu, dok su uravnoteženiji načini uklanjanja korova zanemareni.

To je jedan od temeljnih problema debate o genetičkoj modifikaciji.

Većina kritika ove tehnologije zapravo je kritika suvremene poljoprivrede i poslovne prakse ogromnih korporacija koje kontroliraju našu opskrbu hranom.

Ta kritika nije samo točna, nego je i bitna.

Trebamo promijeniti poljoprivredu na održiviji model.

Genetičko modificiranje zapravo je saveznik u toj borbi te nam pomaže da zaštitimo prirodu i smanjimo svoj utjecaj na okoliš.

Pogledajmo neke pozitivne primjere.

Patlidžan je bitan usjev u Bangladešu, ali štetočine često unište cijele žetve.

Poljoprivrednici su se morali osloniti na pesticide,

što je bilo skupo

te su poljoprivrednici često oboljeli.

Uvođenje novog, genetički modificiranog patlidžana 2013. zaustavilo je taj problem.

BT protein kojeg smo spomenuli ranije, koji je učinkoviti ubojica kukaca i nama bezopasan, je stavljen u patlidžan.

Time je smanjeno korištenje insekticida na patlidžanima za više od 80%. Poboljšalo se zdravlje poljoprivrednika te su im prihodi drastično porasli.

Katkad je genetička modifikacija jedina opcija.

1990-ih, virus prstenaste pjegavosti ugrozio je havajsku industriju papaje prijeteći da će u potpunosti istrijebiti papaju s Havaja.

Rješenje je bilo genetičko cijepljenje papaje protiv virusa, bez čega bi industrija papaje te države propala.

Sve ove priče prikazuju vrlo usku primjenu. 99% svih GMO-a koje koristimo stvaraju pesticid ili su na njega otporne.

Puno više možemo napraviti. Znanstvenici rade na GMO-ima koji bi mogli poboljšati našu prehranu:

biljke koje proizvode više hranjivih tvari, poput voća s više antioksidansa, koji pomažu u borbi protiv bolesti,

ili riža s dodatnim vitaminima.

Na većem razmjeru pokušavamo modificirati biljke da budu otpornije na klimatske promjene,

bolje prilagodljive nestalnim vremenskim uvjetima i lošim stanjima tla

te otporne na suše i poplave.

GMO mogu ne samo smanjiti utjecaj poljoprivrede na okoliš, nego ga i aktivno štititi.

Znanstvenici rade na usjevima koji bi mogli apsorbirati dušik iz zraka poput mikroba.

Dušik je često gnojivo, ali njegovo taloženje onečišćuje podzemnu vodu i ubrzava klimatsku promjenu.

Biljke koje skupljaju vlastiti dušik mogu riješiti dva problema odjednom:

prekomjerno korištenje gnojiva u razvijenom te pomanjkanje istog u razvijajućem svijetu.

Također bismo mogli modificirati biljke da postanu jako učinkoviti skupljači ugljika, poput američkog kestena, kako bismo usporili i čak preokrenuti klimatsku promjenu.

S alatima koji su nam dostupni danas samo je mašta granica.

U svijetu se dnevno pojede gotovo 5 tona hrane.

UN procjenjuje da će nam trebati 70% više do 2050. godine.

Mogli bismo uzgajati tu hranu krčenjem sve većeg broja šuma kako bismo stvorili polja i pašnjake te korištenjem više pesticida,

ili bismo mogli naći način da to napravimo na zemlji koja nam je dostupna pomoću učinkovitih metoda, poput GM usjeva.

Intenzivnijom obradom polja, umjesto širenja, GMO-ovi bi mogli postati novi standard.

Kratko rečeno, GMO imaju potencijal da drastično promijene poljoprivredu i smanje utjecaj našeg neodgovornog ponašanja.

GMO bi mogli biti naše najjače oružje u spašavanju vlastite biosfere.

Za stvaranje ovog videa trebalo nam je više od 600 sati te ono ne bi bilo moguće bez podrške gledatelja na stranici Patreon.com

Ako želite podržati pažljivo istraženi sadržaj stvoren s ljubavlju, uvelike nam pomaže!

Kao nagradu možete dobiti vlastitu pticu.

Ako želite saznati više o genetskoj modifikaciji, imamo još videa koji objašnjavaju mogućnosti i rizike ove tehnologije te kako bi ona mogla utjecati na našu budućnost.

Imena autora podnaslova nalaze se u opisu videa.