Video

Transkript

Ljudsko postojanje je strasno.

Prije nekoliko hiljada godina, razvili smo razum

i nasli se u cudnom mjestu

Bilo je puno drugih bica. Mogli smo jesti neke

a neke bi mogli jesti nas.

Postojale su tecne stvari koje smo mogli piti

stvari koje smo mogli koristiti da pravimo vise stvari

Dnevno nebo imalo je malu zutu loptu koja je zagrijavala nasu kozu

nocno nebo je bilo ispunjeno predivnim svjetlima.

Ovo mjesto je ocigledno bilo napravljeno za nas

nesto je gledalo nad nama. Bili smo kod kuce.

Ta pomisao je pravila stvari mnogo manje strasnije i manje zbunjivo.

Ali sto postali stariji, vise smo naucili o svijetu i nama.

Znamo da treperajuca svjetla ne sijaju za nas,

oni samo tu postoje.

Saznali smo da nismo u centru svemira,

i saznali smo da je mnogo, mnogo stariji nego sto smo mislili.

Saznali smo da smo napravljeni od mnogih malih mrtvih stvari

koje prave vece stvari koje nisu mrtve za neki razlog.

I znamo da smo samo jedna privremena faza u historiji

koja je postojala vec milijardama godina.

Saznali smo da zivimo na mokroj cestici prasine,

koja se krece oko zvijezde srednje velicine,

u tihom dijelu jedne prosjecne galaksije, koji je dio grupe galaksija

iz koje nikad necemo otici.

A ova grupa je jedna od hiljada koje zajedno cine galakticki superklaster.

Ali cak i nas superklaster je jedan od hiljada

koje zajedno cine nesto sto mi zovemo vidljivi svemir.

Svemir je mozda milion puta veci

ali nikad necemo znati.

Mozemo bacati rijeci naokolo kao dvjesto milijardi galaksija ili

trilioni zvijezda ili bazilion planeta

ali te rijeci ne znace nista za nas.

Nasi mozgovi ne mogu da shvate ove koncepte. Svemir je prevelik..

Ima ga previse.

Ali velicina nije najzabrinjavajuci koncept sa kojim se moramo baviti.

To je vrijeme

ili vrijeme koje nam je ostalo

Ako ste dovoljno srecni da zivite 100 godina, imate

5200 sedmica na raspolaganju.

Ako imate 25 godina sada, onda imate

3900 sedmica sto vam je preostalo.

Ako cete umrijeti u svojoj 70-toj godini, onda imate

234o preostralo.

Mnogo vremena ali takodjer, ne bas.

A onda sta?

Vasi bioloski procesi ce se zaustaviti,

i dinamicni obrazac koji ste vi ce prestati biti dinamican.

Raspasti ce se dok vi vise ne postojite.

Neki vjeruju da postoji dio nas koji ne mozemo da izmjerimo,

ali ne postoji nacin da saznamo da to postoji.

Pa, ovaj zivot moze biti jedino sto je preostalo i mozemo da zavrsimo mrtvi zauvijek.

Ovo je manje strasno nego sto zvuci

Ako se ne sjecate 13,7 milijardi godina prije vas

onda trilioni i trilioni godina koji dodju poslije

ce proci brzo

kada ste mrtvi.

Zatvorite oci. Brojite do jedan.

Toliko dugo je zauvijek.

I koliko znamo, sami svemir ce umrijeti

i nista ce se vise promijeniti.

Nasi videi daju ekzistencijalni strah ljudima

i zadnjih nekoiko minuta nisu bas pomogli.

Zato zelimo da ponudimo drugaciji nacin gledanja u ove stvari

Ne-naucni, subjektivni pogled,

filozofiju Kurzgesagta, ako zelite.

Molimo vas odnesite ovo sa zrnom soli (metafora),

mi ne znamo vise o ljudskom postojanju od vas.

Mi uzvratimo strah sa

optimisticnim nihilizmom.

Sta mi zelimo reci sa tim?

Pa, da skratimo, cini se veoma nevjerovatno

da dvjesto triliona triliona zvijezda su napravljene za nas.

Cini se kao najokrutnija sala u postojanju poslata.

Postali smo samo-svjesni samo da saznamo

da ova prica nije o nama.

Dok je sjajno znati o

elektronima i elektrani celije,

nauka ne cini mnogo da ovo napravi manje depresivno.

Dobro, ali pa sta. Dobijete samo jednu sansu za zivot,

sto je strasno, ali te takodjer oslobodi.

Ako se svemir zavrsi u smrti

svaka sramota koju ste dozivili u zivotu ce biti zaboravljena.

Svaka greska koju ste pocinili vise se nece brojati.

Svaka losa stvar sto ste uradili se nece brojati.

Ako je nas zivot jedina stvar sto mozete iskusiti, onda je to jedina stvar sto je vazna.

Ako svemir nema principa,

jedini vazni principi su oni koje mi napravimo.

Ako svemir nema svrhe, onda mi odlucujemo

koja je njegova svrha.

Ljudi ce sigurno nestati,ali prije nego sto nestanemo,

mozemo da otkrijemo nas

i svijet oko nas.

Mozemo da okusimo osjecanja i hranu,

knijge, izlaske sunca i da oskusimo jedni druge.

Cinjenica da je moguce da cak mozemo da mislimo o tim stvarima,

je vec nekako nevjerovatno.

Lako je mislita da smo mi odvojeni od svega,

ali to nije istina.

Mi smo svemiru kao i neutronska zvijezda,

ili kao crna rupa ili kao nebula.

Cak bolje, mi smo njegov misaoni i osjecajni dio,

strazarski organ svemira.

Mi smo uistinu slobodni u igralistu velicine svemira,

pa najbolje je da budemo srecni

i da sagradimo nekakvu vrstu utopije u zvijezdama.

Nije kao da smo saznali sve sto se ima znati.

Mi ne znamo zasto zakoni svemira rade kako rade,

kako je zivot nastao i sta je zivot.

Nemamo pojma sta je svjesnost,

ili ako smo sami u svemiru.

Ali mozemo da pokusamo saznati odgovore.

Postoje milijarde zvijezda da se posjete, bolesti da se izlijece,

ljudi da se pomognu,

lijepih iskustava da se okuse,

i video igrica da se zavrse. Postoji mnogo toga da se uradi.

Pa da zavrsimo, vjerovatno ste oskoristili veliki dio vremena

koji vam je dostupan. Ako je ovo jedina sansa za zivot,

nema razloga da nemamo zabavu,

i da zivimo sto srecnije.

Bonus poeni ako napravite zivot drugih ljudi bolji.

Vise bonus poena ako pomognete da napravite galakticku imperiju ljudi.

Radite stvari koje vas cine srecnim, a vi odlucujete

sta to znaci za vas.