Video

Transkripcija

Bio si na putu kući, kada si umro.

Bila je to prometna nesreća.

Ništa posebno,

ali ipak smrtonosno.

To je bila bezbolna smrt.

Liječnici su se trudili spasiti te,

ali bez uspjeha.

Tvoje tijelo je bilo toliko razbijeno…

Bolje ti je ovako, vjeruj mi.

I tada si me upoznao.

“Što se dogodilo?”

“Gdje sam?”

“Umro si”, rekao sam,

zapravo.

Nema smisla tražiti blaže riječi.

“Bio je-

Bio je kamion,

i proklizavao je cestom.”

“Da.”

“Ja- Umro sam.”

“Da.”

“Ali nemoj biti tužan.”

“Svi umiru.”

Pogledao si oko sebe.

Nije bilo ničega.

Samo ti i ja.

“Kakvo je ovo mjesto?”

“Je li ovo život nakon smrti?”

“Više-manje.”

“Jesi li ti bog?”

“Da.

Ja sam bog.”

“Moja djeca,

moja žena…”

“Što s njima?”

“Hoće li oni biti u redu?”

“To volim čuti!” rekao sam.

“Upravo si umro i tvoja glavna briga je tvoja obitelj.

To je jako dobro.”

Fascinirano si me gledao.

Tebi ja nisam izgledao kao Bog.

Izgledao sam kao neki muškarac ili možda žena.

Možda neka nejasna figura autoriteta.

“Ne brini se”, rekao sam.

“Bit će dobro.

Tvoja djeca će te u svakom pogledu pamtiti kao savršenog.

Nisu imali dovoljno vremena da vaš odnos postane svadljiv.

Tvoja žena će izvana plakati,

ali će joj zapravo laknuti.

Da budemo iskreni, vaš brak se polako raspadao.

Ako ti je to ikakva utjeha,

Osjećat će jaku grižnju savjesti zato što se osjeća tako.”

“Pa, što će sada biti?

Idem li u raj?

Ili pakao ili nešto?”

“Nijedno.

Bit ćeš reinkarniran.”

“Ha?

Dakle, hinduisti su bili u pravu?”

“Sve religije su u pravu na svoj način.

Prošetaj samnom.”

Slijedio si me dok smo prolazili kroz prazninu.

“Gdje idemo?”

“Nigdje određeno.

Jednostavno je lijepo šetati dok razgovaramo.”

“Onda, koja je svrha svega ovoga?

Kada se ponovno rodim, bit ću prazna ploča, zar ne?

Beba.

Pa, sva moja iskustva i sve,

sve što sam učinio u ovom životu, neće biti važno.”

“Ne baš.

Ti imaš u sebi sve znanje

i iskustva iz svih tvojih prošlih života.

Samo ih se sada ne sjećaš.”

Prestao sam hodati

i naslonio ruku na tvoja ramena.

“Tvoja duša je sjajnija,

ljepša i veća nego što možeš zamisliti.

Ljudski um može sadržavati samo mali dio onoga što jesi.

To je kao stavljanje prsta u čašu vode

da provjeriš je li vruće ili hladno.

Staviš sićušni dio sebe u posudu,

i kada ga izvadiš iz posude,

stekao si sva iskustva koje je ona imala.

Bio si u čovjeku ovih 48 godina,

tako da se nisi dovoljno rastegao

i spoznao cijeli kapacitet tvoje svijesti.

Kad bi se ovdje dovoljno dugo družili,

krenuo bi se svega sjećati,

ali nema smisla to raditi između svakog života.”

“Koliko puta sam bio reinkarniran?”

“Puno, puno puta.

I u mnogo različitih života.

Ovoga puta ćeš biti kineska seljanka

u godini 540.”

“Čekaj,

što?

Šalješ me u prošlost?”

“Pa, tehnički, vrijeme kako ga ti poznaješ,

postoji samo u tvojem svemiru.

To je drukčije ondje odakle ja dolazim.”

“Odakle- Odakle ti dolaziš?”

“Pa da, naravno.

Ja dolazim od negdje.

Negdje drugdje.

I postoje drugi poput mene.

Znam da bi htio znati kako je tamo ali,

iskreno, ti to ne bi shvatio.”

“Oh”, rekao si, pomalo razočaran.

“Ali čekaj.

Ako se reinkarniram na druga mjesta u vremenu

mogao sam u nekom trenutku komunicirati sam sa sobom.”

“Naravno. Događa se stalno.

I oba života svjesna su samo vlastitog životnog vijeka,

tako da ni ne znaš da se to događa.”

“Onda…

Koji je smisao svega toga?”

Pogledao sam te u oči.

“Smisao života,

…razlog zašto sam stvorio ovaj svemir,

…jest da ti sazriješ.”

“Misliš… Čovječanstvo?

Želiš da mi sazrijemo?”

“Ne.

Samo ti.

Stvorio sam cijeli ovaj svemir za tebe.

Sa svakim novim životom,

rasteš i sazrijevaš

i postaješ sve veći i veći intelekt.”

“Samo ja?

Što je sa svima drugima?”

“Ne postoji nitko drugi.

U ovom svemiru, postojiš samo ti, i ja.”

Blijedo si me gledao.

“Ali svi ljudi na Zemlji?”

“Svi oni su Ti.

Različite inkarnacije Tebe.”

“Čekaj…

Ja sam… Svi?”

“Sada shvaćaš.”

“Ja sam svako ljudsko biće koje je ikada živjelo.”

“I svi koji će ikada živjeti.

Da.”

“Ja sam Abraham Lincoln?”

“Također si i John Wilkes Booth.”

“Ja sam Hitler!”

Rekao si, zgrožen.

“I ti si milijuni koje je ubio.”

“Ja sam Isus?”

“I ti si svi koji su ga pratili.”

Zašutio si.

“Svaki put kad si učinio zlo nekome,

to si učinio sebi.

Svaki čin dobrote

samom si sebi učinio.

Svaki sretni i tužni trenutak koji je ikada doživio

bilo koji čovjek,

si bio doživio, ili ćeš doživjeti Ti.”

Dugo si razmišljao.

“Zašto?

Čemu sve ovo?”

“Jer ćeš jednoga dana ti postati kao ja.

Jer to je ono što jesi.

Ti si moja vrsta.

Ti si moje dijete.”

“Wow”, rekao si iznenađeno.

“Misliš, ja sam bog?”

“Ne. Ne još. Ti si fetus.

Još rasteš.

Jednom kad budeš proživio svaki ljudski život

od početka vremena,

narasti ćeš dovoljno da se rodiš.”

“Dakle, cijeli svemir,

on je samo…”

“Jedno jaje!” Odgovorio sam.

“Sada je vrijeme da prijeđeš na svoj sljedeći život…”

“Sada je vrijeme da prijeđeš na svoj sljedeći život…”

I poslao sam te na tvoj put.

The Egg. Autor: Andy Weir.

Animirao: Kurzgesagt.