Video

Transkript

U decembru 2019. godine kineske vlasti su

obavijestile svijet da se virus širi kroz njihovo društvo.

U narednim mjesecima proširio se i na druge zemlje, a slučajevi su se udvostručili u toku nekoliko dana.

Ovaj virus je teški akutni respiratorni sindrom (SARS) koronavirus (CoV) 2

koji uzrokuje bolest koja se zove Covid-19 i koju svi jednostavno zovu koronavirusom.

Šta se zapravo događa kada zarazi čovjeka i šta sve trebamo činiti?

[Uvodna špica]

Virus je zapravo samo ljuska koja obavija genetski materijal i nekoliko bjelančevina, koji nije ni živi stvor.

Može da se razmnožava samo unutar živih ćelija.

Corona se može širiti površinama,

ali još je neizvjesno koliko dugo može preživjeti na njima.

Čini se da je njen glavni način širenja kapljična infekcija: kada ljudi kašlju

ili ako dodirnete nekoga ko je bolestan, a zatim vaše lice: naprimjer trljate oči ili nos.

Virus započne svoj put ovdje, a zatim se kreće dublje u tijelo

Njegova odredišta su crijeva, slezena ili pluća, gdje može imati najdramatičniji učinak.

Čak i samo nekoliko koronavirusa može izazvati prilično dramatičnu situaciju.

Pluća su obložena milijardama epitelnih ćelija.

To su vanjske ćelije vašeg tijela; pokrivaju vaše organe i sluznicu, te samo čekaju infekciju

Korona se povezuje sa specifičnim receptorima na membranama žrtve kako bi ubrizgala svoj genetski materijal.

Ćelija, neznajući šta se događa, izvršava nova uputstva, koja su prilično jednostavna:

kopiraj i ponovo sastavi.

Popunjava se sa sve više i više kopija izvornog virusa dok ne dođe do kritične tačke i ne primi jednu konačnu naredbu,

samouništavanje.

Ćelija se topi, oslobađajući nove čestice korone spremne da napadnu više ćelija.

Broj zaraženih ćelija raste eksponencijalno

Nakon otprilike 10 dana, milioni tjelesnih ćelija su zaraženi, a milijarde virusa progutale su pluća.

Virus još nije nanio previše štete, ali sada će pustiti pravu zvijer nad vama,

vaš imuni sistem.

Imuni sistem, iako bi vas trebao štititi, zapravo može biti prilično opasan za vas i treba mu stroga kontrola.

I dok imune ćelije nadiru u vaša pluća da bi se borile protiv virusa, korona inficira neke od njih i stvara zbrku.

Ćelije nemaju ni uši ni oči.

One komuniciraju uglavnom putem sićušnih informativnih proteina zvanih citokini.

Gotovo svaku važnu imunološku reakciju kontroliraju oni.

Korona natjera zaražene imunološke ćelije da pretjerano reaguju, u smislu da

stavlja imunološki sustav u borbeno bjesnilo i šalje mnogo više svojih “vojnika” nego što bi trebalo, te troši svoje resurse i uzrokuje štetu.

Dvije vrste ćelija čine posebnu štetu

Prvenstveno, neutrofili, koji su sjajni u ubijanju stvari, uključujući i naše ćelije.

Čim ih stigne na hiljade, počinju crpiti enzime koji uništavaju prijatelja koliko i neprijatelja.

Druga važna vrsta ćelija koje “pobjesne” su ubojite T-stanice, koje obično naređuju zaraženim ćelijama da izvrše kontrolirano samoubistvo.

Pošto su zbunjene, počinju naređivati ​​i zdravim ćelijama da se ubiju.

Što više imunoloških ćelija stiže, to više štete čine i više zdravog plućnog tkiva ubijaju.

Ovo može postati toliko loše da može prouzrokovati trajnu i nepovratnu štetu, što dovodi do doživotnih oštećenja.

U većini slučajeva, imunološki sistem polako vraća kontrolu.

Ubija zaražene ćelije, presreće viruse koji pokušavaju zaraziti nove i očisti “bojno polje”.

Oporavak započinje.

Većina ljudi zaraženih koronom će je preboliti sa relativno blagim simptomima.

Ali mnogi slučajevi postaju teški ili čak kritični.

Ne znamo procenat jer nisu identifikovani svi slučajevi,

ali sigurno možemo reći da ih ima mnogo više nego kod gripe. U težim slučajevima,

milioni epitelnih ćelija je umrlo, a sa njima i zaštitna obloga pluća više ne postoji.

To znači da alveoli - sitne zračne vrećice kroz koje se odvija disanje - mogu biti zaražene bakterijama koje obično nisu veliki problem.

Pacijenti dobijaju upalu pluća.

Disanje postaje teško ili zakazuje, a pacijentima su potrebni ventilatori da bi preživjeli.

Imuni sistem se već sedmicama bori u punom kapacitetu i stvorio je milione antivirusnih oružja.

A kako se hiljade bakterija brzo razmnožava, one ga preplave.

Ulaze u krv i obuzimaju tijelo; ako se ovo dogodi, smrt je vrlo vjerovatna.

Koronavirus se često upoređuje sa gripom, ali zapravo je mnogo opasniji.

Iako je teško utvrditi tačnu stopu smrtnosti tokom pandemije, sigurno znamo da je mnogo zarazniji i širi se

brže od gripa.

Postoje dvije budućnosti za pandemiju poput korone: brza i spora.

Koju ćemo budućnost vidjeti ovisi o tome kako ćemo svi reagirati na to u prvim danima pandemije.

Brza pandemija biće strašna i koštat će mnogo života; spora pandemija neće ostati upamćena u knjigama historije.

Najgori scenarij za brzu pandemiju počinje vrlo velikom brzinom širenja

infekcije, jer ne postoje protumjere koje bi je usporile.

Zašto je ovo tako loše?

U brzoj pandemiji mnogi ljudi istovremeno obolijevaju.

Ako se brojevi previše povećaju, zdravstveni sustavi se ne mogu nositi s tim.

Nema dovoljno resursa, kao što su medicinsko osoblje ili oprema poput ventilatora, da bismo svima pomogli.

Ljudi će umrijeti neliječeni.

A što se više zdravstvenih radnika razboli, kapacitet zdravstvenih sustava još više opada.

Ako to bude slučaj, morat će se donositi užasne odluke o tome ko će živjeti, a ko ne.

Broj smrti u ovakvom scenariju se povećava značajno.

Da bi se to izbjeglo, svijet - a to znači sve nas - mora učiniti sve što može da to pretvori u sporu pandemiju.

Pandemija se usporava pravim mjerama.

Pogotovo u ranoj fazi, tako da svi koji se razbole mogu dobiti liječenje i nema prekida sa prenatrpanim bolnicama.

Budući da nemamo vakcinu za koronu, moramo to učiniti kroz društveni inžinjering

ponašanja, da bude kao društvena vakcina. To jednostavno znači dvije stvari:

Ne zaraziti se i ne zaraziti druge.

Iako zvuči jednostavno, najbolja stvar koju možete učiniti je da perete ruke.

Sapun je zapravo moćan alat.

Koronavirus je okružen zapravo slojem masti; sapun razbija tu masnoću i onesposobljava virus da vas zarazi.

Ujedno čini vaše ruke klizavim, a mehaničkim pokretima pranja uklanjaju se virusi.

Da biste to pravilno napravili, operite ruke kao da ste upravo izrezali ljute papričice i želite onda staviti svoje kontaktne leće.

Sljedeća stvar je društveno udaljavanje, što nije lijepo iskustvo,

ali lijepa stvar za uraditi. To znači: nema grljenja, nema rukovanja.

Ako možete ostati kod kuće, ostanite kod kuće da zaštitite one koji moraju biti vani da bi društvo funkcioniralo: od liječnika do

do blagajnika ili policajaca; zavisite od svih njih; oni ovise o vama da se ne razbolite.

Na širem nivou postoje karantene, koje mogu značiti različite stvari, od ograničenja putovanja do pravih naredbi za ostanak kod kuće.

Karantene nisu sjajno iskustvo i sigurno nisu popularne.

Ali omogućavaju nam - a posebno istraživačima koji rade na lijekovima i cjepivima - presudno vrijeme.

Tako da, ako ste stavljeni pod karantenu, trebali biste razumjeti zašto i to poštovati.

Ništa od ovoga nije zabavno. Ali gledajući općenito, to je zaista mala cijena koju treba platiti.

Pitanje o tome kako se pandemije završavaju, ovisi o tome kako počinju; ako počnu brzo s strmim nagibom, završavaju loše.

Ako počnu sporo, sa ne tako strmim nagibom, završavaju koliko-toliko uredu. A u današnje doba

zaista je sve u našim rukama.

Bukvalno i

figurativno.

Veliko hvala stručnjacima koji su nam u tako kratkom roku pomogli u ovom videu,

posebno “Our World In Data”, internetska publikacija za istraživanje i podatke o najvećim svjetskim problemima

i kako postići napredak u njihovom rješavanju.

Pogledajte njihovu stranicu koja također uključuje stalno ažuriranu stranicu o pandemiji korone